dc.description.abstract | Uloga oca u detetovom razvoju je bila dugo zanemarivana sve dok se u
istraživanju majčinstva nije primetila važnost uticaja oca na dete. Novija istraživanja (Barker,
2008; Gauthier et al., 2004; Zhao, 2018) pokazuju da postoji trend većeg uključivanja očeva u
život porodice i bavljenje decom. Ova promena se pripisuje povećanju učešća majke u radnoj
snazi i širenju rodnih egalitarnih ideologija (Esping-Andersen, 2009). U ovom novom modelu
uključenog očinstva, od očeva se ne očekuje da ispune samo svoju instrumentalnu funkciju u
obezbeđivanju matrijalne podrške, već i da se aktivno uključe svakodnevnu brigu i vaspitanje
dece (Barbeta-Viñas & Cano, 2017). Istraživanja o očinstvu su u naučnoj literaturi u Srbiji još
uvek malobrojna. Ona koja postoje ukazuju dosledno na veliki značaj koji prisustvo oca i
kvalitet odnosa sa ocem ima na razvoj deteta (Kodžopeljić i sar., 2008; Marinković, 2005), ali i na
funkcionalnost porodice u celini (Mihić i sar., 2006). Značaj učešća oca ogleda se u tendenciji
majki i očeva da razvijaju različite interaktivne stilove, u tendenciji da provode vreme sa svojom
decom na različite načine: majke veći deo vremena posvećuju rutinskoj nezi, dok očevi vreme
sa decom provode većim učešćem u razigranosti i obrazovnim aktivnostima (Craig & Mullan,
2011). Istraživanja pokazuju da na kvalitet očeve uključenosti utiču iskustva iz porodice porekla
(Mihić, 2010), socioekonomski faktori i obrazovni nivo roditelja (Cano et al., 2019; Cha & Song,
2017; Craig & Mullan, 2011), ali i bračna zajednica kao važan kontekst za kvalitet iskustva
muškarca u ulozi oca. Kooperativno roditeljstvo predviđa učestalije kontakte na relaciji otacdete
i responzivnije očinstvo (Sobolewski & King, 2005). | sr |