Kognitivna potpora razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika
Апстракт
U okviru sociokulturne teorije razvijen je koncept kognitivne potpore koji se odnosi na pomoć nastavnika
učeniku da shvati i reši zadatke koji čine proces učenja. Prema rezultatima ranijih ispitivanja, kognitivna
potpora predstavlja glavnu vrstu podrške za koju učenici veruju da doprinosi razvoju kreativnosti u školskom
okruženju. U cilju boljeg razumevanja sadržaja kognitivne potpore, koja ima potencijal da podrži razvoj
kreativnosti, sprovedeno je ispitivanje implicitnih uverenja učenika o kreativnosti, čiji se rezultati saopštavaju
u radu. Ispitivanjem su obuhvaćeni daroviti srednjoškolci (N=211; uzrasni raspon 14–18 godina; prosečan
uzrast 16,1 godina; SD=0,870; 70% ženskog pola) koji su, odgovarajući na otvoreno pitanje iz upitnika o
mogućnostima za razvoj kreativnosti u školi, naveli kognitivnu potporu. Dobijeni opisi kognitivne potpore
podvrgnuti su tematskoj analizi induktivnog tipa koja je omogućila definisanje sedam kategorija. Kategorije
su poslužile za konstrukciju... modela kognitivne potpore razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika.
Model obuhvata: znanja, ličnu perspektivu, rešavanje problema, divergentno i kritičko mišljenje, ideaciju,
imaginaciju i opštu kogitivnu potporu. Formiranje baze znanja daje učeniku materijal za kreativnost, a
posmatranje poznatog iz sopstvenog ugla omogućava mu da postavlja pitanja koja se pretvaraju u probleme.
Rešavanje problema je pogodna nastavna metoda. Problemi se rešavaju korišćenjem divergentnog i kritičkog
mišljenja, tako što divergentno mišljenje nudi više rešenja, a kritičko mišljenje nalazi onu opciju koja problem
rešava. Ideacija je proces produkcije ideja koje postaju potencijalna rešenja problema. Nove ideje nastaju u
procesu imaginacije koja istražuje i nalazi veze između elemenata koji ranije nisu bili povezani. Aspekti
modela kognitivne potpore se, po stepenu opštosti, mogu posmatrati kao podrška razvoju kreativnosti na tri
nivoa: prvi, najkonkretniji nivo čini učenje kroz rešavanje problema, korišćenje divergentnog i kritičkog
mišljenja, produkcija ideja i imaginacija; srednji nivo obuhvata potporu građenju baze znanja i razvoju lične
perspektive učenika, dok se najopštiji nivo potpore odnosi na sve ostale kognitivne uticaje koji nisu
specifikovani. Uočena je i diskutovana sličnost modela sa naučnim teorijama kreativnosti. Zaključeno je da
model može imati praktične implikacije za unapređenje školskog učenja u pravcu podizanja njegovih
kapaciteta da podrži kreativnost učenika.
Кључне речи:
kognitivna potpora / kreativnost / implicitne teorije / srednja škola / učeniciИзвор:
Psihologija između profesije i nauke, 2022, 55-55Издавач:
- Beograd : Društvo psihologa Srbije
Финансирање / пројекти:
- Министарство науке, технолошког развоја и иновација Републике Србије, институционално финансирање - 200018 (Институт за педагошка истраживања, Београд) (RS-MESTD-inst-2020-200018)
Напомена:
- Knjiga rezimea : 70. kongres psihologa Srbije 25-28. maj 2022.
Институција/група
IPITY - CONF AU - Maksić, Slavica AU - Jošić, Smiljana PY - 2022 UR - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/842 AB - U okviru sociokulturne teorije razvijen je koncept kognitivne potpore koji se odnosi na pomoć nastavnika učeniku da shvati i reši zadatke koji čine proces učenja. Prema rezultatima ranijih ispitivanja, kognitivna potpora predstavlja glavnu vrstu podrške za koju učenici veruju da doprinosi razvoju kreativnosti u školskom okruženju. U cilju boljeg razumevanja sadržaja kognitivne potpore, koja ima potencijal da podrži razvoj kreativnosti, sprovedeno je ispitivanje implicitnih uverenja učenika o kreativnosti, čiji se rezultati saopštavaju u radu. Ispitivanjem su obuhvaćeni daroviti srednjoškolci (N=211; uzrasni raspon 14–18 godina; prosečan uzrast 16,1 godina; SD=0,870; 70% ženskog pola) koji su, odgovarajući na otvoreno pitanje iz upitnika o mogućnostima za razvoj kreativnosti u školi, naveli kognitivnu potporu. Dobijeni opisi kognitivne potpore podvrgnuti su tematskoj analizi induktivnog tipa koja je omogućila definisanje sedam kategorija. Kategorije su poslužile za konstrukciju modela kognitivne potpore razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika. Model obuhvata: znanja, ličnu perspektivu, rešavanje problema, divergentno i kritičko mišljenje, ideaciju, imaginaciju i opštu kogitivnu potporu. Formiranje baze znanja daje učeniku materijal za kreativnost, a posmatranje poznatog iz sopstvenog ugla omogućava mu da postavlja pitanja koja se pretvaraju u probleme. Rešavanje problema je pogodna nastavna metoda. Problemi se rešavaju korišćenjem divergentnog i kritičkog mišljenja, tako što divergentno mišljenje nudi više rešenja, a kritičko mišljenje nalazi onu opciju koja problem rešava. Ideacija je proces produkcije ideja koje postaju potencijalna rešenja problema. Nove ideje nastaju u procesu imaginacije koja istražuje i nalazi veze između elemenata koji ranije nisu bili povezani. Aspekti modela kognitivne potpore se, po stepenu opštosti, mogu posmatrati kao podrška razvoju kreativnosti na tri nivoa: prvi, najkonkretniji nivo čini učenje kroz rešavanje problema, korišćenje divergentnog i kritičkog mišljenja, produkcija ideja i imaginacija; srednji nivo obuhvata potporu građenju baze znanja i razvoju lične perspektive učenika, dok se najopštiji nivo potpore odnosi na sve ostale kognitivne uticaje koji nisu specifikovani. Uočena je i diskutovana sličnost modela sa naučnim teorijama kreativnosti. Zaključeno je da model može imati praktične implikacije za unapređenje školskog učenja u pravcu podizanja njegovih kapaciteta da podrži kreativnost učenika. PB - Beograd : Društvo psihologa Srbije C3 - Psihologija između profesije i nauke T1 - Kognitivna potpora razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika EP - 55 SP - 55 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_842 ER -
@conference{ author = "Maksić, Slavica and Jošić, Smiljana", year = "2022", abstract = "U okviru sociokulturne teorije razvijen je koncept kognitivne potpore koji se odnosi na pomoć nastavnika učeniku da shvati i reši zadatke koji čine proces učenja. Prema rezultatima ranijih ispitivanja, kognitivna potpora predstavlja glavnu vrstu podrške za koju učenici veruju da doprinosi razvoju kreativnosti u školskom okruženju. U cilju boljeg razumevanja sadržaja kognitivne potpore, koja ima potencijal da podrži razvoj kreativnosti, sprovedeno je ispitivanje implicitnih uverenja učenika o kreativnosti, čiji se rezultati saopštavaju u radu. Ispitivanjem su obuhvaćeni daroviti srednjoškolci (N=211; uzrasni raspon 14–18 godina; prosečan uzrast 16,1 godina; SD=0,870; 70% ženskog pola) koji su, odgovarajući na otvoreno pitanje iz upitnika o mogućnostima za razvoj kreativnosti u školi, naveli kognitivnu potporu. Dobijeni opisi kognitivne potpore podvrgnuti su tematskoj analizi induktivnog tipa koja je omogućila definisanje sedam kategorija. Kategorije su poslužile za konstrukciju modela kognitivne potpore razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika. Model obuhvata: znanja, ličnu perspektivu, rešavanje problema, divergentno i kritičko mišljenje, ideaciju, imaginaciju i opštu kogitivnu potporu. Formiranje baze znanja daje učeniku materijal za kreativnost, a posmatranje poznatog iz sopstvenog ugla omogućava mu da postavlja pitanja koja se pretvaraju u probleme. Rešavanje problema je pogodna nastavna metoda. Problemi se rešavaju korišćenjem divergentnog i kritičkog mišljenja, tako što divergentno mišljenje nudi više rešenja, a kritičko mišljenje nalazi onu opciju koja problem rešava. Ideacija je proces produkcije ideja koje postaju potencijalna rešenja problema. Nove ideje nastaju u procesu imaginacije koja istražuje i nalazi veze između elemenata koji ranije nisu bili povezani. Aspekti modela kognitivne potpore se, po stepenu opštosti, mogu posmatrati kao podrška razvoju kreativnosti na tri nivoa: prvi, najkonkretniji nivo čini učenje kroz rešavanje problema, korišćenje divergentnog i kritičkog mišljenja, produkcija ideja i imaginacija; srednji nivo obuhvata potporu građenju baze znanja i razvoju lične perspektive učenika, dok se najopštiji nivo potpore odnosi na sve ostale kognitivne uticaje koji nisu specifikovani. Uočena je i diskutovana sličnost modela sa naučnim teorijama kreativnosti. Zaključeno je da model može imati praktične implikacije za unapređenje školskog učenja u pravcu podizanja njegovih kapaciteta da podrži kreativnost učenika.", publisher = "Beograd : Društvo psihologa Srbije", journal = "Psihologija između profesije i nauke", title = "Kognitivna potpora razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika", pages = "55-55", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_842" }
Maksić, S.,& Jošić, S.. (2022). Kognitivna potpora razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika. in Psihologija između profesije i nauke Beograd : Društvo psihologa Srbije., 55-55. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_842
Maksić S, Jošić S. Kognitivna potpora razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika. in Psihologija između profesije i nauke. 2022;:55-55. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_842 .
Maksić, Slavica, Jošić, Smiljana, "Kognitivna potpora razvoju kreativnosti u školi iz perspektive učenika" in Psihologija između profesije i nauke (2022):55-55, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_842 .