@conference{
author = "Stevanović, Jelena",
year = "2019",
abstract = "Strateški cilj svakog razvijenog društva predstavlja efikasno obrazovanje. Kvalitetno obrazovanje,
posebno srednjoškolsko, ima dugoročan uticaj na nivo jezičke pismenosti, budući da u savremenom
društvu adekvatan nivo osnovne jezičke, matematičke i informatičke pismenosti predstavlja nužan
uslov da svaki pojedinac aktivno učestvuje u društvu i preuzme svoju društvenu odgovornost. S tim u
vezi, osnovu opšteg školskog obrazovanja svakog učenika u Srbiji predstavlja izučavanje standardnog
srpskog jezika i njegovih normi, jer se drugačije ne mogu procenjivati znanja učenika ponaosob koja
se iskazuju kroz primenjivanje pravila/zakonitosti jezičke kulture (usmeno i pisano izražavanje).
Osnovu jezičke kulture, dakle, čini književnojezička norma. Imajući u vidu iznesene konstatacije, cilj
rada je da se ukaže na ulogu jezičke kulture u reformisanim programima nastave i učenja, kao i da se
ispita funkcionalnost primene znanja iz oblasti jezičke kulture kod srednjoškolaca i studenata, jer oni
predstavljaju najprogresivniju grupu govornika srpskog jezika. U prvom delu rada biće razmatrani
sadržaji koji se u aktuelnim programima nastave i učenja za srpski jezik u gimnazijama odnose na
nastavnu oblast Jezička kultura. U drugom delu rada biće analizirano postignuće srednjoškolaca
i studenata na testu znanja koji je koncipiran za potrebe ovog istraživanja. Test je sadržao pitanja
otvorenog i zatvorenog tipa iz triju oblasti: gramatika, pravopis i leksikologija. Nivo težine zadataka
usklađen je sa sadržajima nastavnog programa za srpski jezik za više razrede osnovne škole. Uzorak
je prigodan i čini ga 239 ispitanika – maturanti gimnazija i srednjih stručnih škola i studenti fakulteta
na kojima se ne izučavaju filološke nauke. U analizi su primenjene metode deskriptivne statistike.
Istraživanje je realizovano školske 2018/2019. i 2019/2020. godine. Rezultati istraživanja pokazuju
da u reformisanim nastavnim programima za gimnazije – kao i u programima koji su donedavno
važili – jezičkoj kulturi nije posvećeno mnogo pažnje, jer su sadržaji naklonjeni temama iz jezika i
književnosti. Istakli bismo da su izostale i različite vrste programskih vežbi (pravopisne, jezičke,
leksičko-semantičke i dr.) koje se realizuju u nastavnom kontekstu u kome postoji potreba za
svrsishodnim usvajanjem i primenom datih jezičkih zakonitosti i pojava u novim komunikativnim
situacijama. Takođe, rezultati analize postignuća srednjoškolaca i studenata na testu upućuju na to da
nijedan ispitanik nije odgovorio tačno na sva pitanja, kao i da je najveći problem predstavljala upravo
funkcionalna primena znanja, posebno iz pravopisa i leksikologije. Više od polovine ispitanika nije
umelo da upotrebi veliko slovo ili da primeni pravila o spojenom i odvojenom pisanju reči poštujući
ortografsku normu srpskog jezika, a više od trećine ispitanika nije odgovorilo na pitanja koja se tiču
osnovnih leksičkih mehanizama (metafora i metonimija) koji umnogome doprinose bogaćenju
leksičkog fonda. U radu se zaključuje da bi u srednjoškolskim nastavnim programima trebalo da budu zastupljeniji sadržaji iz jezičke kulture, kao i da je u srednjoškolskoj nastavi srpskog jezika
neophodno više pažnje posvetiti praktičnoj primeni stečenog znanja u realnim jezičkim situacijama.
Pored toga, nalazi ukazuju da bi studenti, posebno na nastavničkim fakultetima na kojima je jezik
struke praktično neminovan, trebalo da imaju obavezan predmet u okviru koga bi se izučavala pravila
standardnog srpskog jezika, odnosno jezičke kulture, kako bi se zaustavio pad kvaliteta usmenog i
pisanog diskursa mladih govornika srpskog jezika., Efficient education is a strategic goal of every developed society. High quality education, particularly
high-school education, has a long-term influence on the level of linguistic literacy since, in the
modern society, the satisfactory level of basic literacy in linguistics, mathematics and informatics
is a prerequisite for the individual to actively participate in the society and assume their social
responsibility. In this regard, studying the standard Serbian language and its norms is the basis of
general education for every student in Serbia, as the students’ individual knowledge, demonstrated
through applying rules/laws of the functional style (written and oral expression), cannot be assessed
otherwise. Therefore, the literary language norm creates the basis of functional style. Having
in mind these remarks, the objective of the paper is to point to the role of functional style in the
reformed teaching and learning programs as well as to examine efficiency of the applied knowledge
of functional style in high-school and university students, as they represent the most progressive
group of Serbian language speakers. The first part of the paper will deliberate the contents relating
to functional style in the current Serbian language teaching and learning high-school programs.
The second part of the paper will analyze the achievement of high school and university students
through the knowledge test specifically composed for this research. The test consists of the openended
and closed-ended questions from three fields: grammar, spelling and lexicology. The difficulty
level of the task matches the contents of Serbian language curriculum for the senior primary school
grades. The sample is appropriate and consist of 239 participants – high-school and vocational school
graduates and philology faculty students. Descriptive statistics methods are applied in the analysis.
The research was realized in the school years 2018/2019 and 2019/2020. The research results show
that in the reformed high-school curriculums – as well as in the curriculums that were valid up until
recently – functional style received little attention as the contents favor the topics of language and
literature. We underline that different types of program exercises (spelling, linguistic and lexical
semantic, etc.) that are implemented in the teaching context where there is a need for purposeful
adoption and implementation of given linguistic principles and phenomena in new communication
situations, were also missing. Furthermore, the results of the analysis of high-school and university
students’ achievements at the test show that none of the participants answered all the questions
correctly. Also, the greatest problem was functional application of knowledge, especially in spelling
and lexicology. More than a half of participants did not know how to use a capital letter or apply
the rules for the words that are spelled together or apart, respecting the orthographic norm of the
Serbian language. Also, more than a half of participants did not answer the questions regarding the basic lexical mechanisms (metaphor and metonymy) which contribute greatly to enrichment
of lexical fund. The paper concludes that high-school curriculums should contain more functional
style contents and that the high-school Serbian language teaching should pay more attention to
practical application of acquired knowledge in real linguistic situations. In addition, the results show
that students, especially those from teacher training faculties where the vocational language is
virtually inevitable, should have a compulsory subject that would teach the rules of standard Serbian
language i.e. functional style, so as to prevent the decline in quality of oral and written discourse of
young Serbian language speakers.",
publisher = "Beograd : Institut za pedagoška istraživanja",
journal = "Obrazovanje u funkciji modernizacije društva",
title = "Značaj jezičke kulture u procesima modernizacije društva, Importance of functional style in modernization of society",
pages = "29-26",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_543"
}