dc.description.abstract | U komponente ekološke pismenosti ubrajaju se znanja, stavovi, afekat, ponašanje
i ekološki aktivizam. Cilj rada je da ustanovimo da li se može predvideti ekološki
aktivizam na osnovu ekoloških znanja, proekoloških stavova, afekta i ponašanja. Osim
toga, cilj istraživanja je i da ispitamo u kojoj meri se pojedinci različitog nivoa aktivizma
razlikuju u poznavanju osnovnih ekoloških problema, ekspresiji stava ekološke apatije,
antropocentrizma, pripadnosti prirodi i povezanosti sa njom, kao i uobičajenim praksama
proekološkog ponašanja. Na uzorku odraslih ispitanika iz Srbije, članova grupe okupljene
oko jednog ekološkog problema (N = 255), utvrđeno je da opšta ekološka znanja sama po
sebi ne doprinose ni proekološkim ponašanjima ni ekološkom aktivizmu. Prediktori aktivizma
jesu proekološki stavovi, afektivni odnos prema prirodi i uobičajena proekološka
ponašanja, mada doprinose razlikovanju grupe slabo aktivnih članova od dve grupe aktivnijih,
ali ne i razlikovanju aktivnih u virtuelnom prostoru od onih koji lično participiraju.
Razliku među tim grupama po svoj prilici čine druge varijable, poput lokusa kontrole,
vrednosti i fenomena kvaziaktivizma. Utvrđena povezanost znanja i emocionalnog afiniteta
prema prirodi, prema svemu sudeći, predstavlja recipročni odnos i ukazuje na to da
je pravi put učenja sticanje znanja, ali uz razvijanje ljubavi prema prirodi. | sr |