Đević, Rajka

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-8670-5313
  • Đević, Rajka (28)
  • Ђевић, Рајка (7)
  • Studen, Rajka (6)
Projects

Author's Bibliography

Остваривање пријатељских односа међу вршњацима у основној школи

Вујачић, Миља; Ђевић, Рајка

(Београд : Учитељски факултет, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Вујачић, Миља
AU  - Ђевић, Рајка
PY  - 2023
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/932
AB  - У нашој земљи ретка су истраживања која су у фокусу имала испитивање пријатељских односа међу вршњацима у оквиру школског контекста, посебно оних које остварују ученици који имају тешкоће у развоју. Стога, циљ нам је био да добијемо увид у квантитет остварених пријатељских односа међу ученицима у одељењима редовне основне школе и да испитамо у којој мери развојне специфичности ученика (ученик има тешкоће у развоју / ученик нема тешкоће у развоју), пол, узраст, општи успех и ниво образовања мајке и оца предвиђају остваривање пријатељстава са вршњацима. Учествовало је укупно 120 ученика (28 девојчица и 92 дечака) из 36 одељења четвртог и осмог разреда осам основних школа са територије града Београда. Половину укупног узорка чинили су ученици који имају тешкоће у развоју, а другу половину ученици који немају развојне тешкоће. Примењена је социометријска техника вршњачких номинација (пријатељски однос је остварен уколико два ученика један другог номинују у оквиру питања Наведи до три ученика из одељења са којима би волео/ла да се дружиш). У обради података, поред дескриптивне статистике, примењен је регресиони модел који припада генерализованим линеарним моделима (Поасонова регресија). Резултати указују на то да број остварених пријатељстава ученика расте са узрастом, бољим школским успехом и вишим нивоом образовања родитеља, те да ученици који немају развојне тешкоће остварују већи број пријатељских односа са вршњацима у поређењу са ученицима који имају тешкоће у развоју. Налази регресионог модела потврђују да узраст и развојне специфичности ученика статистички значајно предвиђају остваривање пријатељских односа са вршњацима, док то није потврђено за пол, школски успех и ниво образовања мајке и оца. За ученике који немају тешкоће у развоју већа је вероватноћа да остваре пријатељске односе у поређењу са вршњацима који имају развојне тешкоће. Такође, за ученике осмог разреда већа је вероватноћа да остваре узајамни избор са вршњацима од ученика четвртог разреда. Издвојене су кључне импликације и предлози за будућа истраживања.
AB  - In our country, there have been few studies focusing on the exploraion of friendly relations
among peers in the school context, especially those established among the pupils with developmental
difficulties. Therefore, our goal was to get an insight into the quatity of the established friendly relations
among pupils in regular primary school classes and to examine to what extent the developmental
specificities of the pupils (pupils with developmental difficulties/pupils without developmental
difficiulties), gender, age, general school achievement, and mother’s and father’s level of education
predict friendships with peers. A total of 120 pupils (28 girls and 92 boys) from 36 classes of the fourth
and eighth grades from eight primary schools from the territory of the city of Belgrade participated in
our research. A half of the total sample consisted of pupils with developmental difficulties, while the
other half consisted of pupils without developmental difficulties. We applied a socio-metric technique
of peer nominations (a friendly relationship is established if two pupils nominate each other in
the question „Name up to three pupils that you would like to be friends with“). In terms of data
processing, apart from descriptive statistics, we applied a regression model that belongs to generalized
linear models (Poisson’s regression). The results indicate that the number of established friendships
increases with pupils’ age, better school achievement, and parents’ higher level of education, and that
pupils without developmental difficulties make more friendships with their peers than pupils with
developmental difficulties. The findings of the regression model confirm that age and developmental
specificities statistically highly predict the level of peer friendships, whereas this was not confirmed
relative to pupils’ gender, school achievement, and parents’ level of education. The pupils without
developmental difficulties are more likely to make friends with their peers than the pupils with
developmental difficulties. In addition, the eighth-grade pupils are more likely to establish mutual
friendships than the fourth-grade pupils. We selected the key implications and offer suggestions for
further research.
PB  - Београд : Учитељски факултет
T2  - Иновације у настави
T1  - Остваривање пријатељских односа међу вршњацима у основној школи
T1  - Establishing  friendly relations with primary school peers
EP  - 69
IS  - 1
SP  - 54
VL  - XXXVI
DO  - 10.5937/inovacije2301054V
ER  - 
@article{
author = "Вујачић, Миља and Ђевић, Рајка",
year = "2023",
abstract = "У нашој земљи ретка су истраживања која су у фокусу имала испитивање пријатељских односа међу вршњацима у оквиру школског контекста, посебно оних које остварују ученици који имају тешкоће у развоју. Стога, циљ нам је био да добијемо увид у квантитет остварених пријатељских односа међу ученицима у одељењима редовне основне школе и да испитамо у којој мери развојне специфичности ученика (ученик има тешкоће у развоју / ученик нема тешкоће у развоју), пол, узраст, општи успех и ниво образовања мајке и оца предвиђају остваривање пријатељстава са вршњацима. Учествовало је укупно 120 ученика (28 девојчица и 92 дечака) из 36 одељења четвртог и осмог разреда осам основних школа са територије града Београда. Половину укупног узорка чинили су ученици који имају тешкоће у развоју, а другу половину ученици који немају развојне тешкоће. Примењена је социометријска техника вршњачких номинација (пријатељски однос је остварен уколико два ученика један другог номинују у оквиру питања Наведи до три ученика из одељења са којима би волео/ла да се дружиш). У обради података, поред дескриптивне статистике, примењен је регресиони модел који припада генерализованим линеарним моделима (Поасонова регресија). Резултати указују на то да број остварених пријатељстава ученика расте са узрастом, бољим школским успехом и вишим нивоом образовања родитеља, те да ученици који немају развојне тешкоће остварују већи број пријатељских односа са вршњацима у поређењу са ученицима који имају тешкоће у развоју. Налази регресионог модела потврђују да узраст и развојне специфичности ученика статистички значајно предвиђају остваривање пријатељских односа са вршњацима, док то није потврђено за пол, школски успех и ниво образовања мајке и оца. За ученике који немају тешкоће у развоју већа је вероватноћа да остваре пријатељске односе у поређењу са вршњацима који имају развојне тешкоће. Такође, за ученике осмог разреда већа је вероватноћа да остваре узајамни избор са вршњацима од ученика четвртог разреда. Издвојене су кључне импликације и предлози за будућа истраживања., In our country, there have been few studies focusing on the exploraion of friendly relations
among peers in the school context, especially those established among the pupils with developmental
difficulties. Therefore, our goal was to get an insight into the quatity of the established friendly relations
among pupils in regular primary school classes and to examine to what extent the developmental
specificities of the pupils (pupils with developmental difficulties/pupils without developmental
difficiulties), gender, age, general school achievement, and mother’s and father’s level of education
predict friendships with peers. A total of 120 pupils (28 girls and 92 boys) from 36 classes of the fourth
and eighth grades from eight primary schools from the territory of the city of Belgrade participated in
our research. A half of the total sample consisted of pupils with developmental difficulties, while the
other half consisted of pupils without developmental difficulties. We applied a socio-metric technique
of peer nominations (a friendly relationship is established if two pupils nominate each other in
the question „Name up to three pupils that you would like to be friends with“). In terms of data
processing, apart from descriptive statistics, we applied a regression model that belongs to generalized
linear models (Poisson’s regression). The results indicate that the number of established friendships
increases with pupils’ age, better school achievement, and parents’ higher level of education, and that
pupils without developmental difficulties make more friendships with their peers than pupils with
developmental difficulties. The findings of the regression model confirm that age and developmental
specificities statistically highly predict the level of peer friendships, whereas this was not confirmed
relative to pupils’ gender, school achievement, and parents’ level of education. The pupils without
developmental difficulties are more likely to make friends with their peers than the pupils with
developmental difficulties. In addition, the eighth-grade pupils are more likely to establish mutual
friendships than the fourth-grade pupils. We selected the key implications and offer suggestions for
further research.",
publisher = "Београд : Учитељски факултет",
journal = "Иновације у настави",
title = "Остваривање пријатељских односа међу вршњацима у основној школи, Establishing  friendly relations with primary school peers",
pages = "69-54",
number = "1",
volume = "XXXVI",
doi = "10.5937/inovacije2301054V"
}
Вујачић, М.,& Ђевић, Р.. (2023). Остваривање пријатељских односа међу вршњацима у основној школи. in Иновације у настави
Београд : Учитељски факултет., XXXVI(1), 54-69.
https://doi.org/10.5937/inovacije2301054V
Вујачић М, Ђевић Р. Остваривање пријатељских односа међу вршњацима у основној школи. in Иновације у настави. 2023;XXXVI(1):54-69.
doi:10.5937/inovacije2301054V .
Вујачић, Миља, Ђевић, Рајка, "Остваривање пријатељских односа међу вршњацима у основној школи" in Иновације у настави, XXXVI, no. 1 (2023):54-69,
https://doi.org/10.5937/inovacije2301054V . .

Teachers’ perspectives on challenges in inclusive education – a research overview

Đević, Rajka; Malinić, Dušica; Vujačić, Milja

(Belgrade : Institute for Educational Research, 2023)

TY  - CONF
AU  - Đević, Rajka
AU  - Malinić, Dušica
AU  - Vujačić, Milja
PY  - 2023
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/1015
AB  - n 2009, the adoption of the Law on the Fundamentals of the Education System in
Serbia established a legal framework for the implementation of inclusive education.
Thus, conditions were met for ensuring educational equity and access for all children,
including children with developmental disabilities. This legal framework provided a
starting point for the practical implementation of inclusive education in which different
actors, teachers in particular, face numerous challenges and adopt new roles. Generally,
research has shown that during the implementation of inclusive education, teachers
face various difficulties that greatly affect their overall attitude towards the process and
their success in performing the new roles they are expected to fulfill (Shen et al., 2015).
Some of the key problems researchers have highlighted include teachers’ insufficient
or inadequate preparation for teaching in inclusive settings (Weiss et al., 2018), along
with a lack of adequate support at the school and education system levels (Kupper et
al., 2020; as cited in Leijen et al., 2021). Teachers tend to struggle with the incongruity
between what is expected of them in an inclusive setting and their pre-established
understanding of the educational process based on the traditional pedagogical paradigm.
Since teachers do not feel sufficiently competent and prepared to adopt a differentiated
approach to teaching, what emerges as their greatest concern is how to simultaneously
organize joint learning activities for all students in a class (McTighe & Brown, 2005).
Insufficient teacher training and a lack of adequate support negatively affect teachers’
motivation and lead to various forms of resistance and negative attitudes towards the
implementation of inclusive education (Shen et al., 2015).
PB  - Belgrade : Institute for Educational Research
C3  - Towards a More Equitable Education: From Research to Change
T1  - Teachers’ perspectives on challenges in inclusive education – a research overview
EP  - 29
IS  - 23
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1015
ER  - 
@conference{
author = "Đević, Rajka and Malinić, Dušica and Vujačić, Milja",
year = "2023",
abstract = "n 2009, the adoption of the Law on the Fundamentals of the Education System in
Serbia established a legal framework for the implementation of inclusive education.
Thus, conditions were met for ensuring educational equity and access for all children,
including children with developmental disabilities. This legal framework provided a
starting point for the practical implementation of inclusive education in which different
actors, teachers in particular, face numerous challenges and adopt new roles. Generally,
research has shown that during the implementation of inclusive education, teachers
face various difficulties that greatly affect their overall attitude towards the process and
their success in performing the new roles they are expected to fulfill (Shen et al., 2015).
Some of the key problems researchers have highlighted include teachers’ insufficient
or inadequate preparation for teaching in inclusive settings (Weiss et al., 2018), along
with a lack of adequate support at the school and education system levels (Kupper et
al., 2020; as cited in Leijen et al., 2021). Teachers tend to struggle with the incongruity
between what is expected of them in an inclusive setting and their pre-established
understanding of the educational process based on the traditional pedagogical paradigm.
Since teachers do not feel sufficiently competent and prepared to adopt a differentiated
approach to teaching, what emerges as their greatest concern is how to simultaneously
organize joint learning activities for all students in a class (McTighe & Brown, 2005).
Insufficient teacher training and a lack of adequate support negatively affect teachers’
motivation and lead to various forms of resistance and negative attitudes towards the
implementation of inclusive education (Shen et al., 2015).",
publisher = "Belgrade : Institute for Educational Research",
journal = "Towards a More Equitable Education: From Research to Change",
title = "Teachers’ perspectives on challenges in inclusive education – a research overview",
pages = "29",
number = "23",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1015"
}
Đević, R., Malinić, D.,& Vujačić, M.. (2023). Teachers’ perspectives on challenges in inclusive education – a research overview. in Towards a More Equitable Education: From Research to Change
Belgrade : Institute for Educational Research.(23).
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1015
Đević R, Malinić D, Vujačić M. Teachers’ perspectives on challenges in inclusive education – a research overview. in Towards a More Equitable Education: From Research to Change. 2023;(23):null-29.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1015 .
Đević, Rajka, Malinić, Dušica, Vujačić, Milja, "Teachers’ perspectives on challenges in inclusive education – a research overview" in Towards a More Equitable Education: From Research to Change, no. 23 (2023),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1015 .

Препятствия в социальной среде при реализации потенциала детей с нарушениями в развитии

Вујачић, Миља; Ђевић, Рајка

(Москва : Российский университет дружбы народов, 2022)

TY  - CONF
AU  - Вујачић, Миља
AU  - Ђевић, Рајка
PY  - 2022
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/860
AB  - В данной статье рассматривается
специфика социальной среды, в которой растут дети с
нарушениями в развитии, с акцентом на различные барьеры,
мешающие беспрепятственному развитию и реализации их
потенциала. Последствия на развитие личности этих детей и
их функционирование рассматриваются сквозь призму
различных видов негативного влияния в рамках семьи, школы
и социума в целом.
AB  - The paper discusses the specifics of the social
environment in which children with disabilities grow up, by
pointing out various obstacles that prevent unhindered
development and actualization of potentials. The consequences for
the development of the personality of these children and their
functioning are seen through the prism of various negative
influences within the wider social community, family and school.
PB  - Москва : Российский университет дружбы народов
C3  - Самореализация личности в эпоху цифровизации : Глобальные вызовы и возможности
T1  - Препятствия в социальной среде при реализации потенциала детей с нарушениями в развитии
T1  - Препреке у социјалном окружењу за остваривање потенцијала деце са тешкоћама у развоју
T1  - Prepreke u socijalnom okruženju za ostvarivanje potencijala dece sa teškoćama u razvoju
T1  - Social environment’ obstacles for actualization of children with developmental difficulties’ potentials
EP  - 276
SP  - 271
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_860
ER  - 
@conference{
author = "Вујачић, Миља and Ђевић, Рајка",
year = "2022",
abstract = "В данной статье рассматривается
специфика социальной среды, в которой растут дети с
нарушениями в развитии, с акцентом на различные барьеры,
мешающие беспрепятственному развитию и реализации их
потенциала. Последствия на развитие личности этих детей и
их функционирование рассматриваются сквозь призму
различных видов негативного влияния в рамках семьи, школы
и социума в целом., The paper discusses the specifics of the social
environment in which children with disabilities grow up, by
pointing out various obstacles that prevent unhindered
development and actualization of potentials. The consequences for
the development of the personality of these children and their
functioning are seen through the prism of various negative
influences within the wider social community, family and school.",
publisher = "Москва : Российский университет дружбы народов",
journal = "Самореализация личности в эпоху цифровизации : Глобальные вызовы и возможности",
title = "Препятствия в социальной среде при реализации потенциала детей с нарушениями в развитии, Препреке у социјалном окружењу за остваривање потенцијала деце са тешкоћама у развоју, Prepreke u socijalnom okruženju za ostvarivanje potencijala dece sa teškoćama u razvoju, Social environment’ obstacles for actualization of children with developmental difficulties’ potentials",
pages = "276-271",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_860"
}
Вујачић, М.,& Ђевић, Р.. (2022). Препятствия в социальной среде при реализации потенциала детей с нарушениями в развитии. in Самореализация личности в эпоху цифровизации : Глобальные вызовы и возможности
Москва : Российский университет дружбы народов., 271-276.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_860
Вујачић М, Ђевић Р. Препятствия в социальной среде при реализации потенциала детей с нарушениями в развитии. in Самореализация личности в эпоху цифровизации : Глобальные вызовы и возможности. 2022;:271-276.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_860 .
Вујачић, Миља, Ђевић, Рајка, "Препятствия в социальной среде при реализации потенциала детей с нарушениями в развитии" in Самореализация личности в эпоху цифровизации : Глобальные вызовы и возможности (2022):271-276,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_860 .

Vršnjačka prihvaćenost u inkluzivnom obrazovanju

Vujačić, Milja; Đević, Rajka

(Beograd : Institut za pedagoška istraživanja, 2022)

TY  - BOOK
AU  - Vujačić, Milja
AU  - Đević, Rajka
PY  - 2022
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/859
AB  - Tsvog odrastanja sva deca teže da uspostave pozitivne
odnose sa vršnjacima i da budu prihvaćena u različitim
mrežama socijalnih odnosa, posebno onih koje su deo školskog
konteksta. Značaj socijalne prihvaćenosti za celokupan razvoj učenika
istaknut je u mnogim teorijskim razmatranjima ovog problema,
a potvrđen je i u brojnim istraživanjima u ovoj oblasti. Kada su u
pitanju učenici koji imaju teškoće u razvoju, njihov socijalni položaj
u grupi vršnjaka često je pod negativnim uticajem kontekstualnih
uslova u kojima odrastaju i činjenice da nemaju dovoljno prethodnog
iskustva u interakcijama sa decom i odraslim osobama iz okruženja.
Ideja o tome da deca koja imaju teškoće u razvoju pohađaju redovnu
osnovnu školu nastala je kao odgovor na njihov nepovoljan socijalni
položaj i neadekvatnu podršku u okviru obrazovnog sistema, uz
pretpostavku da zajedničko učenje i druženje sa vršnjacima, u
heterogenim grupama, može povoljno uticati na njihov razvoj. Stoga
je unapređivanje socijalnih interakcija učenika i njihove uzajamne
prihvaćenosti, kao neophodnog uslova za nesmetani razvoj i učenje,
jedan od osnovnih ciljeva koji se želi postići inkluzivnim obrazovanjem.
Uz stalno preispitivanje kvaliteta obrazovnovaspitne prakse i njeno
usklađivanje sa osnovnim principima inkluzivnog obrazovanja,
odeljenja redovne osnovne škole mogu postati podsticajna okruženja
za učenje, razvoj i uzajamnu prihvaćenost svih učenika, bez obzira
na razlike koje među njima postoje.
Ispitivanje socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju teškoće
u razvoju u osnovnoj školi u fokusu je mnogih istraživanja u oblasti
inkluzivnog obrazovanja. U pokušaju da odgovore na pitanje kakav je
socijalni položaj učenika koji imaju teškoće u razvoju u odeljenjima
redovne osnovne škole, istraživači u ovoj oblasti primenjuju različite
istraživačke metode, među kojima sociometrija zauzima centralno
mesto. U našoj sredini istraživanja koja su usmerena na ispitivanje socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju teškoće u razvoju u
odeljenjima redovne osnovne škole su retka, a od korišćenih metoda
je, osim sociometrijskih tehnika nominacije i rejting skale, sporadično
primenjivano i sistematsko posmatranje.
Doprinos ove monografije i istraživanja koje je u njoj predstavljeno
prepoznaje se u nastojanju da se socijalni položaj učenika koji imaju
teškoće u razvoju u odeljenjima redovne osnovne škole sagleda i iz
perspektive učitelja i odeljenskih starešina, što omogućava da se
sociometrijski podaci upotpune i bolje protumače. Razmatranje ovog
problema iz perspektive učitelja i nastavnika omogućava i dobijanje
uvida u ključne činioce koji utiču na socijalni položaj učenika koji
imaju teškoće u razvoju u odeljenjima redovne osnovne škole. Takođe,
dobijanje podataka od učitelja i nastavnika o načinima na koje podstiču
i unapređuju socijalnu prihvaćenost učenika koji imaju teškoće u
razvoju pruža uvid u to kakve su nastavne prakse usmerene ka
ovom cilju trenutno zastupljene u osnovnim školama u našoj sredini,
kao i to u kom pravcu bi dalje stručno usavršavanje nastavnika u
ovoj oblasti trebalo da se odvija. Ovi dodatni uvidi mogu poslužiti za
dalje osmišljavanje aktivnosti koje bi bile usmerene na unapređivanje
prakse inkluzivnog obrazovanja, a time i socijalne prihvaćenosti
učenika koji imaju teškoće u razvoju u odeljenjima redovne osnovne
škole. Pored sagledavanja perspektiva različitih aktera (učenici i
nastavnici), ispitivanje socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju
teškoće u razvoju obuhvatilo je i različita metodološka rešenja, pa je
uz kvantitativne metode primenjen i kvalitativni pristup proučavanju
ovog fenomena. Doprinos istraživanja predstavljenog u ovoj monografiji
je i u sagledavanju razlika u domenu socijalne prihvaćenosti učenika
koji imaju teškoće u razvoju različitog školskog uzrasta, što do sada
nije bio slučaj u istraživanjima koja su realizovana u našoj zemlji.
Nadamo se da će ova monografija doprineti daljem proučavanju
socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju teškoće u razvoju u našoj
sredini i da će podstaći učitelje i nastavnike da tragaju za novim
rešenjima kada je u pitanju uspostavljanje i održavanje pozitivnih
odnosa među učenicima. Ova monografija mogla bi biti korisna
stručnim saradnicima za kreiranje istraživačkih aktivnosti koje bi im
omogućile da adekvatnije procene i analiziraju socijalnu prihvaćenost
9

učenika koji imaju teškoće u razvoju u školi u kojoj su zaposleni.
Pored toga, monografija im može pomoći i prilikom osmišljavanja
različitih aktivnosti podrške nastavnom osoblju kako u okviru redovne
nastave, tako i u okviru vannastavnih aktivnosti. Nadamo se da će
rezultati ovog istraživanja poslužiti i kreatorima obrazovnih politika
u oblasti inkluzivnog obrazovanja, kada je u pitanju koncipiranje i
primena određenih rešenja koja bi vodila ka boljoj pripremljenosti
škola i nastavnika za uloge koje se od njih očekuju u ovom procesu,
a time i ka boljem socijalnom položaju učenika koji imaju teškoće u
razvoju u odeljenjima redovne osnovne škole. Na kraju, očekujemo
da će ova monografija podstaći i istraživače u oblasti inkluzivnog
obrazovanja da, uz osmišljavanje novih metodoloških rešenja, nastave
da proučavaju problem socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju
teškoće u razvoju.
Koristimo priliku da uputimo zahvalnost recenzentima, prof. dr
Veri Spasenović, prof. dr Branki Jablan i prof. dr Sunčici Macuri,
čiji su saveti i sugestije značajno doprineli unapređivanju kvaliteta
ovog rukopisa. Posebnu zahvalnost dugujemo direktorima škola
koji su nam omogućili da, u dobroj atmosferi i bez velikih prepreka,
realizujemo istraživanje koje čini okosnicu ove monografije, kao i
učiteljima, odeljenskim starešinima i učenicima odeljenja u kojima
je istraživanje obavljeno, na dobrovoljnom učešću u istraživačkom
procesu. Idejno i likovno rešenje korica ove knjige osmislile su naše
drage i talentovane umetnice Tijana Bjelajac i Ana Manojlović, na čemu
smo im veoma zahvalne. Zahvaljujemo se našoj koleginici msr Sanji
Grbić koja je svojim statističkim umećem doprinela efikasnoj obradi
dobijenih podataka, koleginici dr Jeleni Stevanović na pažljivom i
stručnom lektorisanju ovog rukopisa, kao i dr Ivani Đerić i dr Jeleni
Stanišić na tehničkoj podršci u uređivanju monografije. Na kraju,
veliko hvala i našim dragim kolegama i koleginicama iz Instituta za
pedagoška istraživanja koji su nam pružali pomoć i podršku kada
nam je bila potrebna.
PB  - Beograd : Institut za pedagoška istraživanja
T1  - Vršnjačka prihvaćenost u inkluzivnom obrazovanju
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_859
ER  - 
@book{
author = "Vujačić, Milja and Đević, Rajka",
year = "2022",
abstract = "Tsvog odrastanja sva deca teže da uspostave pozitivne
odnose sa vršnjacima i da budu prihvaćena u različitim
mrežama socijalnih odnosa, posebno onih koje su deo školskog
konteksta. Značaj socijalne prihvaćenosti za celokupan razvoj učenika
istaknut je u mnogim teorijskim razmatranjima ovog problema,
a potvrđen je i u brojnim istraživanjima u ovoj oblasti. Kada su u
pitanju učenici koji imaju teškoće u razvoju, njihov socijalni položaj
u grupi vršnjaka često je pod negativnim uticajem kontekstualnih
uslova u kojima odrastaju i činjenice da nemaju dovoljno prethodnog
iskustva u interakcijama sa decom i odraslim osobama iz okruženja.
Ideja o tome da deca koja imaju teškoće u razvoju pohađaju redovnu
osnovnu školu nastala je kao odgovor na njihov nepovoljan socijalni
položaj i neadekvatnu podršku u okviru obrazovnog sistema, uz
pretpostavku da zajedničko učenje i druženje sa vršnjacima, u
heterogenim grupama, može povoljno uticati na njihov razvoj. Stoga
je unapređivanje socijalnih interakcija učenika i njihove uzajamne
prihvaćenosti, kao neophodnog uslova za nesmetani razvoj i učenje,
jedan od osnovnih ciljeva koji se želi postići inkluzivnim obrazovanjem.
Uz stalno preispitivanje kvaliteta obrazovnovaspitne prakse i njeno
usklađivanje sa osnovnim principima inkluzivnog obrazovanja,
odeljenja redovne osnovne škole mogu postati podsticajna okruženja
za učenje, razvoj i uzajamnu prihvaćenost svih učenika, bez obzira
na razlike koje među njima postoje.
Ispitivanje socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju teškoće
u razvoju u osnovnoj školi u fokusu je mnogih istraživanja u oblasti
inkluzivnog obrazovanja. U pokušaju da odgovore na pitanje kakav je
socijalni položaj učenika koji imaju teškoće u razvoju u odeljenjima
redovne osnovne škole, istraživači u ovoj oblasti primenjuju različite
istraživačke metode, među kojima sociometrija zauzima centralno
mesto. U našoj sredini istraživanja koja su usmerena na ispitivanje socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju teškoće u razvoju u
odeljenjima redovne osnovne škole su retka, a od korišćenih metoda
je, osim sociometrijskih tehnika nominacije i rejting skale, sporadično
primenjivano i sistematsko posmatranje.
Doprinos ove monografije i istraživanja koje je u njoj predstavljeno
prepoznaje se u nastojanju da se socijalni položaj učenika koji imaju
teškoće u razvoju u odeljenjima redovne osnovne škole sagleda i iz
perspektive učitelja i odeljenskih starešina, što omogućava da se
sociometrijski podaci upotpune i bolje protumače. Razmatranje ovog
problema iz perspektive učitelja i nastavnika omogućava i dobijanje
uvida u ključne činioce koji utiču na socijalni položaj učenika koji
imaju teškoće u razvoju u odeljenjima redovne osnovne škole. Takođe,
dobijanje podataka od učitelja i nastavnika o načinima na koje podstiču
i unapređuju socijalnu prihvaćenost učenika koji imaju teškoće u
razvoju pruža uvid u to kakve su nastavne prakse usmerene ka
ovom cilju trenutno zastupljene u osnovnim školama u našoj sredini,
kao i to u kom pravcu bi dalje stručno usavršavanje nastavnika u
ovoj oblasti trebalo da se odvija. Ovi dodatni uvidi mogu poslužiti za
dalje osmišljavanje aktivnosti koje bi bile usmerene na unapređivanje
prakse inkluzivnog obrazovanja, a time i socijalne prihvaćenosti
učenika koji imaju teškoće u razvoju u odeljenjima redovne osnovne
škole. Pored sagledavanja perspektiva različitih aktera (učenici i
nastavnici), ispitivanje socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju
teškoće u razvoju obuhvatilo je i različita metodološka rešenja, pa je
uz kvantitativne metode primenjen i kvalitativni pristup proučavanju
ovog fenomena. Doprinos istraživanja predstavljenog u ovoj monografiji
je i u sagledavanju razlika u domenu socijalne prihvaćenosti učenika
koji imaju teškoće u razvoju različitog školskog uzrasta, što do sada
nije bio slučaj u istraživanjima koja su realizovana u našoj zemlji.
Nadamo se da će ova monografija doprineti daljem proučavanju
socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju teškoće u razvoju u našoj
sredini i da će podstaći učitelje i nastavnike da tragaju za novim
rešenjima kada je u pitanju uspostavljanje i održavanje pozitivnih
odnosa među učenicima. Ova monografija mogla bi biti korisna
stručnim saradnicima za kreiranje istraživačkih aktivnosti koje bi im
omogućile da adekvatnije procene i analiziraju socijalnu prihvaćenost
9

učenika koji imaju teškoće u razvoju u školi u kojoj su zaposleni.
Pored toga, monografija im može pomoći i prilikom osmišljavanja
različitih aktivnosti podrške nastavnom osoblju kako u okviru redovne
nastave, tako i u okviru vannastavnih aktivnosti. Nadamo se da će
rezultati ovog istraživanja poslužiti i kreatorima obrazovnih politika
u oblasti inkluzivnog obrazovanja, kada je u pitanju koncipiranje i
primena određenih rešenja koja bi vodila ka boljoj pripremljenosti
škola i nastavnika za uloge koje se od njih očekuju u ovom procesu,
a time i ka boljem socijalnom položaju učenika koji imaju teškoće u
razvoju u odeljenjima redovne osnovne škole. Na kraju, očekujemo
da će ova monografija podstaći i istraživače u oblasti inkluzivnog
obrazovanja da, uz osmišljavanje novih metodoloških rešenja, nastave
da proučavaju problem socijalne prihvaćenosti učenika koji imaju
teškoće u razvoju.
Koristimo priliku da uputimo zahvalnost recenzentima, prof. dr
Veri Spasenović, prof. dr Branki Jablan i prof. dr Sunčici Macuri,
čiji su saveti i sugestije značajno doprineli unapređivanju kvaliteta
ovog rukopisa. Posebnu zahvalnost dugujemo direktorima škola
koji su nam omogućili da, u dobroj atmosferi i bez velikih prepreka,
realizujemo istraživanje koje čini okosnicu ove monografije, kao i
učiteljima, odeljenskim starešinima i učenicima odeljenja u kojima
je istraživanje obavljeno, na dobrovoljnom učešću u istraživačkom
procesu. Idejno i likovno rešenje korica ove knjige osmislile su naše
drage i talentovane umetnice Tijana Bjelajac i Ana Manojlović, na čemu
smo im veoma zahvalne. Zahvaljujemo se našoj koleginici msr Sanji
Grbić koja je svojim statističkim umećem doprinela efikasnoj obradi
dobijenih podataka, koleginici dr Jeleni Stevanović na pažljivom i
stručnom lektorisanju ovog rukopisa, kao i dr Ivani Đerić i dr Jeleni
Stanišić na tehničkoj podršci u uređivanju monografije. Na kraju,
veliko hvala i našim dragim kolegama i koleginicama iz Instituta za
pedagoška istraživanja koji su nam pružali pomoć i podršku kada
nam je bila potrebna.",
publisher = "Beograd : Institut za pedagoška istraživanja",
title = "Vršnjačka prihvaćenost u inkluzivnom obrazovanju",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_859"
}
Vujačić, M.,& Đević, R.. (2022). Vršnjačka prihvaćenost u inkluzivnom obrazovanju. 
Beograd : Institut za pedagoška istraživanja..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_859
Vujačić M, Đević R. Vršnjačka prihvaćenost u inkluzivnom obrazovanju. 2022;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_859 .
Vujačić, Milja, Đević, Rajka, "Vršnjačka prihvaćenost u inkluzivnom obrazovanju" (2022),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_859 .

Психическое здоровье учащихся с отклонениями в развитии и социальная адаптация

Đević, Rajka

(Москва : РУДН, 2022)

TY  - CONF
AU  - Đević, Rajka
PY  - 2022
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/910
AB  - В статье сосредоточено внимание на проблеме психического
здоровья учащихся с нарушениями в развитии. Подчеркивается
взаимосвязь высокого риска проявления различных нарушений пси-
хического функционирования у учащихся с нарушениями в разви-
тии, возникшего вследствие низкой степени социального принятия
сверстниками. Рассматривается роль школы в укреплении психи-
ческого здоровья всех учащихся.
AB  - In this paper, we focused on the importance of the mental health
of students with developmental disabilities. We pointed to a higher
risk of the appearance of various disorders in the mental functioning
of these students due to a lower degree of social acceptance than their peers. We also referred to the role of the school in promoting the mental
health of all students.
PB  - Москва : РУДН
C3  - Приверженность вопросам психического здоровья
T1  - Психическое здоровье учащихся с отклонениями в развитии и социальная адаптация
T1  - Mental health of students with developmental disabilities and social acceptance
EP  - 31
SP  - 26
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_910
ER  - 
@conference{
author = "Đević, Rajka",
year = "2022",
abstract = "В статье сосредоточено внимание на проблеме психического
здоровья учащихся с нарушениями в развитии. Подчеркивается
взаимосвязь высокого риска проявления различных нарушений пси-
хического функционирования у учащихся с нарушениями в разви-
тии, возникшего вследствие низкой степени социального принятия
сверстниками. Рассматривается роль школы в укреплении психи-
ческого здоровья всех учащихся., In this paper, we focused on the importance of the mental health
of students with developmental disabilities. We pointed to a higher
risk of the appearance of various disorders in the mental functioning
of these students due to a lower degree of social acceptance than their peers. We also referred to the role of the school in promoting the mental
health of all students.",
publisher = "Москва : РУДН",
journal = "Приверженность вопросам психического здоровья",
title = "Психическое здоровье учащихся с отклонениями в развитии и социальная адаптация, Mental health of students with developmental disabilities and social acceptance",
pages = "31-26",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_910"
}
Đević, R.. (2022). Психическое здоровье учащихся с отклонениями в развитии и социальная адаптация. in Приверженность вопросам психического здоровья
Москва : РУДН., 26-31.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_910
Đević R. Психическое здоровье учащихся с отклонениями в развитии и социальная адаптация. in Приверженность вопросам психического здоровья. 2022;:26-31.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_910 .
Đević, Rajka, "Психическое здоровье учащихся с отклонениями в развитии и социальная адаптация" in Приверженность вопросам психического здоровья (2022):26-31,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_910 .

Rane obrazovne aktivnosti roditelja sa decom i školsko postignuće učenika iz matematike i prirodnih nauka

Đević, Rajka; Stanišić, Jelena; Vujačić, Milja

(Beograd : Institut za pedagoška istraživanja, 2021)

TY  - CHAP
AU  - Đević, Rajka
AU  - Stanišić, Jelena
AU  - Vujačić, Milja
PY  - 2021
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/649
AB  - Rani obrazovni programi deo su politika i praksi mnogih obrazovnih sistema, imajući
u vidu značaj ranog učenja na predškolskom uzrastu i usvajanja bazičnih jezičkih
i matematičkih veština za kasnije postignuće učenika u školi (Anders et al., 2012;
Gustafsson, Hansen & R osén, 2013; Hart & R isley, 2003; Hooper, 2017; Melhuish et al.,
2008; Sarama & Clements, 2009; Sénéchal & LeFevre, 2002; Skwarchuk, Sowinski &
LeFevre, 2014; Stevenson & Newman, 1986). Porodično okruženje može da obezbedi
brojne prilike za rano učenje, pa je angažovanje roditelja u obrazovnim aktivnostima sa
decom izuzetno značajno za razvoj njihovih kompetencija i njihovo kasnije postignuće.
Učenici, čiji roditelji imaju veće obrazovne aspiracije, trude se da kod svoje dece razviju
čitalačke navike, provode više vremena sa njima u učenju i razgovoru o zajedničkim
aktivnostima, imaju bolje školsko postignuće (Castro, Exposito-Cases, Lopez-Martin,
Lizasoain, Navar-Asencio & Luis-Gaviria, 2015; Gustafsson, Hansen & Rosén, 2013; Wilder,
2014). U istraživanjima je potvrđena pozitivna korelacija između školskog postignuća
učenika i kvaliteta i zastupljenosti obrazovnih aktivnosti u porodičnom okruženju tokom
predškolskog perioda (Cunningham & Stanovich, 1997; Duncan et al., 2007). Roditelji koji pre polaska deteta u školu posvećuju vreme obrazovnim aktivnostima sa svojom decom,
oblikuju njihova interesovanja i vrednosti koje su važne za kasnija obrazovna postignuća
i adaptaciju u školskom kontekstu (Duncan et al., 2007; Hart & Risley, 2003). Jezičke i
matematičke kompetencije razvijene tokom predškolskog uzrasta značajno utiču na
postignuće učenika tokom školovanja. Potvrđeno je i da aktivnosti koje se odnose na
podsticanje dece da čitaju tokom školskog uzrasta i učešće roditelja u tim aktivnostima
značajno doprinose kasnijem postignuću učenika u različitim oblastima (McKool, 2007),
te da nivo postignuća učenika opada ukoliko nemaju razvijenu naviku čitanja (Hughes-
Hassell & Lutz, 2006).
PB  - Beograd : Institut za pedagoška istraživanja
T2  - TIMSS 2019 u Srbiji : rezultati međunarodnog istraživanja postignuća učenika četvrtog razreda osnovne škole iz matematike i prirodnih nauka
T1  - Rane obrazovne aktivnosti roditelja sa decom i školsko postignuće učenika iz matematike i prirodnih nauka
EP  - 87
SP  - 85
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_649
ER  - 
@inbook{
author = "Đević, Rajka and Stanišić, Jelena and Vujačić, Milja",
year = "2021",
abstract = "Rani obrazovni programi deo su politika i praksi mnogih obrazovnih sistema, imajući
u vidu značaj ranog učenja na predškolskom uzrastu i usvajanja bazičnih jezičkih
i matematičkih veština za kasnije postignuće učenika u školi (Anders et al., 2012;
Gustafsson, Hansen & R osén, 2013; Hart & R isley, 2003; Hooper, 2017; Melhuish et al.,
2008; Sarama & Clements, 2009; Sénéchal & LeFevre, 2002; Skwarchuk, Sowinski &
LeFevre, 2014; Stevenson & Newman, 1986). Porodično okruženje može da obezbedi
brojne prilike za rano učenje, pa je angažovanje roditelja u obrazovnim aktivnostima sa
decom izuzetno značajno za razvoj njihovih kompetencija i njihovo kasnije postignuće.
Učenici, čiji roditelji imaju veće obrazovne aspiracije, trude se da kod svoje dece razviju
čitalačke navike, provode više vremena sa njima u učenju i razgovoru o zajedničkim
aktivnostima, imaju bolje školsko postignuće (Castro, Exposito-Cases, Lopez-Martin,
Lizasoain, Navar-Asencio & Luis-Gaviria, 2015; Gustafsson, Hansen & Rosén, 2013; Wilder,
2014). U istraživanjima je potvrđena pozitivna korelacija između školskog postignuća
učenika i kvaliteta i zastupljenosti obrazovnih aktivnosti u porodičnom okruženju tokom
predškolskog perioda (Cunningham & Stanovich, 1997; Duncan et al., 2007). Roditelji koji pre polaska deteta u školu posvećuju vreme obrazovnim aktivnostima sa svojom decom,
oblikuju njihova interesovanja i vrednosti koje su važne za kasnija obrazovna postignuća
i adaptaciju u školskom kontekstu (Duncan et al., 2007; Hart & Risley, 2003). Jezičke i
matematičke kompetencije razvijene tokom predškolskog uzrasta značajno utiču na
postignuće učenika tokom školovanja. Potvrđeno je i da aktivnosti koje se odnose na
podsticanje dece da čitaju tokom školskog uzrasta i učešće roditelja u tim aktivnostima
značajno doprinose kasnijem postignuću učenika u različitim oblastima (McKool, 2007),
te da nivo postignuća učenika opada ukoliko nemaju razvijenu naviku čitanja (Hughes-
Hassell & Lutz, 2006).",
publisher = "Beograd : Institut za pedagoška istraživanja",
journal = "TIMSS 2019 u Srbiji : rezultati međunarodnog istraživanja postignuća učenika četvrtog razreda osnovne škole iz matematike i prirodnih nauka",
booktitle = "Rane obrazovne aktivnosti roditelja sa decom i školsko postignuće učenika iz matematike i prirodnih nauka",
pages = "87-85",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_649"
}
Đević, R., Stanišić, J.,& Vujačić, M.. (2021). Rane obrazovne aktivnosti roditelja sa decom i školsko postignuće učenika iz matematike i prirodnih nauka. in TIMSS 2019 u Srbiji : rezultati međunarodnog istraživanja postignuća učenika četvrtog razreda osnovne škole iz matematike i prirodnih nauka
Beograd : Institut za pedagoška istraživanja., 85-87.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_649
Đević R, Stanišić J, Vujačić M. Rane obrazovne aktivnosti roditelja sa decom i školsko postignuće učenika iz matematike i prirodnih nauka. in TIMSS 2019 u Srbiji : rezultati međunarodnog istraživanja postignuća učenika četvrtog razreda osnovne škole iz matematike i prirodnih nauka. 2021;:85-87.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_649 .
Đević, Rajka, Stanišić, Jelena, Vujačić, Milja, "Rane obrazovne aktivnosti roditelja sa decom i školsko postignuće učenika iz matematike i prirodnih nauka" in TIMSS 2019 u Srbiji : rezultati međunarodnog istraživanja postignuća učenika četvrtog razreda osnovne škole iz matematike i prirodnih nauka (2021):85-87,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_649 .

Ангажовање родитеља и постигнуће ученика: ране активности којима се подстиче математичка и научна писменост

Ђевић, Рајка; Станишић, Јелена; Вујачић, Миља

(Београд : Институт за педагошка истраживања, 2021)

TY  - CONF
AU  - Ђевић, Рајка
AU  - Станишић, Јелена
AU  - Вујачић, Миља
PY  - 2021
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/531
AB  - Позитивна корелација између постигнућа ученика из математике и
природних наука и квалитета и заступљености едукативних активности које
су доприносиле унапређивању њиховог развоја у кућном окружењу током
предшколског периода препозната је у многим истраживањима која су
објављена у нашој земљи и свету. Родитељи који, пре поласка детета у школу,
посвећују време читању са њим, игрању словима, бројевима и речима обликују
његова интересовања и вредности које су важне за образовна постигнућа и
адаптацију у школском контексту. Полазећи од тога, у раду су формулисана
два истраживачка питања: (1) Да ли постоји повезаност између постигнућа
ученика четвртог разреда из Србије (N=4279) на TIMSS 2019 тестовима из
математике и природних наука и раних активности родитеља (N=4428)
којима се подстиче развој математичке и научне писмености? и (2) Да ли
постоји повезаност између учесталости тих активности и нивоа образовања
родитеља? У обради података коришћене су следеће статистичке процедуре:
једнофакторска анализа варијансе (ANOVA тест) за поређење разлика међу
различитим категоријама активности и хи-квадрат тест. Анализиране су
активности родитеља реализоване на предшколском узрасту деце које су
усмерене на подстицање развоја ране писмености и раних математичких
компетенција. Ове активности подразумевају читање са децом, различите
игре словима, бројевима, облицима, коцкицама, те активности које се односе
на цртање и мерење различитих предмета. Резултати нашег истраживања
наводе на закључак да су све поменуте активности родитеља, које су
спроведене пре поласка у школу, значајно повезане са постигнућем ученика из математике и природних наука. Такође, родитељи који имају виши ниво
образовања чешће реализују све ове активности него родитељи који имају
нижи ниво образовања осим писања слова, речи и бројева. У раду су истакнуте
кључне импликације и указано је на његове предности и ограничења.
PB  - Београд : Институт за педагошка истраживања
C3  - TIMSS2019 : резултати и импликације
T1  - Ангажовање родитеља и постигнуће ученика: ране активности којима се подстиче математичка и научна писменост
EP  - 33
SP  - 32
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_531
ER  - 
@conference{
author = "Ђевић, Рајка and Станишић, Јелена and Вујачић, Миља",
year = "2021",
abstract = "Позитивна корелација између постигнућа ученика из математике и
природних наука и квалитета и заступљености едукативних активности које
су доприносиле унапређивању њиховог развоја у кућном окружењу током
предшколског периода препозната је у многим истраживањима која су
објављена у нашој земљи и свету. Родитељи који, пре поласка детета у школу,
посвећују време читању са њим, игрању словима, бројевима и речима обликују
његова интересовања и вредности које су важне за образовна постигнућа и
адаптацију у школском контексту. Полазећи од тога, у раду су формулисана
два истраживачка питања: (1) Да ли постоји повезаност између постигнућа
ученика четвртог разреда из Србије (N=4279) на TIMSS 2019 тестовима из
математике и природних наука и раних активности родитеља (N=4428)
којима се подстиче развој математичке и научне писмености? и (2) Да ли
постоји повезаност између учесталости тих активности и нивоа образовања
родитеља? У обради података коришћене су следеће статистичке процедуре:
једнофакторска анализа варијансе (ANOVA тест) за поређење разлика међу
различитим категоријама активности и хи-квадрат тест. Анализиране су
активности родитеља реализоване на предшколском узрасту деце које су
усмерене на подстицање развоја ране писмености и раних математичких
компетенција. Ове активности подразумевају читање са децом, различите
игре словима, бројевима, облицима, коцкицама, те активности које се односе
на цртање и мерење различитих предмета. Резултати нашег истраживања
наводе на закључак да су све поменуте активности родитеља, које су
спроведене пре поласка у школу, значајно повезане са постигнућем ученика из математике и природних наука. Такође, родитељи који имају виши ниво
образовања чешће реализују све ове активности него родитељи који имају
нижи ниво образовања осим писања слова, речи и бројева. У раду су истакнуте
кључне импликације и указано је на његове предности и ограничења.",
publisher = "Београд : Институт за педагошка истраживања",
journal = "TIMSS2019 : резултати и импликације",
title = "Ангажовање родитеља и постигнуће ученика: ране активности којима се подстиче математичка и научна писменост",
pages = "33-32",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_531"
}
Ђевић, Р., Станишић, Ј.,& Вујачић, М.. (2021). Ангажовање родитеља и постигнуће ученика: ране активности којима се подстиче математичка и научна писменост. in TIMSS2019 : резултати и импликације
Београд : Институт за педагошка истраживања., 32-33.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_531
Ђевић Р, Станишић Ј, Вујачић М. Ангажовање родитеља и постигнуће ученика: ране активности којима се подстиче математичка и научна писменост. in TIMSS2019 : резултати и импликације. 2021;:32-33.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_531 .
Ђевић, Рајка, Станишић, Јелена, Вујачић, Миља, "Ангажовање родитеља и постигнуће ученика: ране активности којима се подстиче математичка и научна писменост" in TIMSS2019 : резултати и импликације (2021):32-33,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_531 .

Project-based learning: challenges and implementation support

Đerić, Ivana; Malinić, Dušica; Đević, Rajka

(Belgrade : Institute for Educational Research, 2021)

TY  - CHAP
AU  - Đerić, Ivana
AU  - Malinić, Dušica
AU  - Đević, Rajka
PY  - 2021
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/657
AB  - The Paper Project-based learning: challenges and implementation support
by Ivana Đerić, Dušica Malinić and Rajka Đević presents the characteristics of 
three similar approaches in learning: 1) Inquire-Based Learning/Inquire-Based 
Scientific Education; 2) Problem-Based Learning; 3) Project-Based Learning.  The similarities and differences between these approaches are pointed out, as 
well as the criteria that should be considered when choosing them in teaching 
practice. Then, initiatives in the preparation and implementation of project-based 
learning in the education system of Serbia are presented. A critical review is 
given of systemic trainings and manuals that were created as forms of support to 
teachers and school counsellors in the implementation of project-based learning 
in our country. It was pointed out why facilitating the work of teachers, getting 
acquainted with the importance and ways of formative evaluation, and monitoring 
in projects, techniques/methods for conceptualization of research questions can 
be effective ways to prevent difficulties in project-based learning. It was concluded 
that the implementation of project-based learning is a complex and challenging 
task for the educational system, teachers, and students, which requires additional 
professional, emotional, and organisational support.
PB  - Belgrade : Institute for Educational Research
T2  - Problems and perspectives of contemporary education
T1  - Project-based learning: challenges and implementation support
EP  - 73
SP  - 52
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_657
ER  - 
@inbook{
author = "Đerić, Ivana and Malinić, Dušica and Đević, Rajka",
year = "2021",
abstract = "The Paper Project-based learning: challenges and implementation support
by Ivana Đerić, Dušica Malinić and Rajka Đević presents the characteristics of 
three similar approaches in learning: 1) Inquire-Based Learning/Inquire-Based 
Scientific Education; 2) Problem-Based Learning; 3) Project-Based Learning.  The similarities and differences between these approaches are pointed out, as 
well as the criteria that should be considered when choosing them in teaching 
practice. Then, initiatives in the preparation and implementation of project-based 
learning in the education system of Serbia are presented. A critical review is 
given of systemic trainings and manuals that were created as forms of support to 
teachers and school counsellors in the implementation of project-based learning 
in our country. It was pointed out why facilitating the work of teachers, getting 
acquainted with the importance and ways of formative evaluation, and monitoring 
in projects, techniques/methods for conceptualization of research questions can 
be effective ways to prevent difficulties in project-based learning. It was concluded 
that the implementation of project-based learning is a complex and challenging 
task for the educational system, teachers, and students, which requires additional 
professional, emotional, and organisational support.",
publisher = "Belgrade : Institute for Educational Research",
journal = "Problems and perspectives of contemporary education",
booktitle = "Project-based learning: challenges and implementation support",
pages = "73-52",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_657"
}
Đerić, I., Malinić, D.,& Đević, R.. (2021). Project-based learning: challenges and implementation support. in Problems and perspectives of contemporary education
Belgrade : Institute for Educational Research., 52-73.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_657
Đerić I, Malinić D, Đević R. Project-based learning: challenges and implementation support. in Problems and perspectives of contemporary education. 2021;:52-73.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_657 .
Đerić, Ivana, Malinić, Dušica, Đević, Rajka, "Project-based learning: challenges and implementation support" in Problems and perspectives of contemporary education (2021):52-73,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_657 .

School climate as factor of educational effectiveness of schools: Secondary data analysis from TIMSS 2015 study

Vujačić, Milja; Đević, Rajka; Jošić, Smiljana

(Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Vujačić, Milja
AU  - Đević, Rajka
AU  - Jošić, Smiljana
PY  - 2020
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/325
AB  - School climate, as an important factor of school effectiveness, comprises different aspects of school work and strongly impacts the entire learning process, as well as student achievement. Our intention was to determine, using secondary data analysis from the research cycle of TIMSS 2015, whether and how school climate correlates with student achievement, demographic characteristics of schools, principals' education and the length of their engagement in this capacity, school resources, and students' and teachers' behaviour. The representative sample comprised 160 school principals, 192 primary school teachers, 3911 parents, and 3999 fourth-graders from primary schools in Serbia. According to the research findings, no correlation was identified between school climate and student achievement in mathematics and science subjects. By categorising the schools in two groups according to the criterion of extreme values of the scores of school climate, it was determined that student achievement in these two subjects was higher in the schools with an exceptionally favourable school climate, compared to the schools with an extremely unfavourable school climate. School climate correlates with demographic variables, and it is more favourable in schools located in smaller towns, with fewer inhabitants and fewer students, where students have a better access to computers and where there are fewer examples of students' and teachers' inappropriate behaviour. The key pedagogical implications of our research refer to fostering school practices that contribute to creating a positive school climate, such as prevention and resolving discipline-related issues, decreased school enrolment, and providing easier access to information technologies for teachers. The authors of the paper elaborate on the limitations of this research and offer recommendations for further research in this area.
AB  - Školska klima, kao važan faktor školske efektivnosti, obuhvata različite aspekte rada škole i ima snažan uticaj na celokupan proces učenja i postignuće učenika. Namera NAM je bila da sekundarnom analizom podataka iz ciklusa istraživanja TIMSS 2015 utvrdimo da li je i kako školska klima povezana sa postignućem učenika, demografskim karakteristikama škole, obrazovanjem direktora i dužinom angažovanja na toj funkciji, školskim resursima i ponašanjem učenika i nastavnika. Reprezentativni uzorak obuhvata 160 direktora, 192 učitelja, 3911 roditelja i 3999 učenika četvrtih razreda osnovnih škola u Srbiji. Nalazi ukazuju na to da na celokupnom uzorku nije utvrđena povezanost školske klime i postignuća učenika iz matematike i prirodnih nauka. Izdvajajući škole u dve grupe prema kriterijumu ekstremnih veličina skorova školske klime, utvrđeno je da je postignuće učenika iz ova dva predmeta veće u školama u kojima je klima izrazito povoljna, u poređenju sa školama u kojima je klima izrazito nepovoljna. Školska klima je povezana sa demografskim varijablama, te je povoljnija u školama koje se nalaze u manjim mestima, sa manjim brojem stanovnika i manjim brojem učenika, u kojima je dostupnost kompjutera veća i u kojima su u manjoj meri zastupljeni neprimereni oblici ponašanja učenika i nastavnika. Ključne pedagoške implikacije našeg istraživanja odnose se na negovanje onih praksi u školama koje doprinose stvaranju pozitivne školske klime kao što su prevencija i rešavanje disciplinskih problema, smanjivanje broja upisanih učenika i omogućavanje pristupa informacionim tehnologijama nastavnicima. Ukazano je na ograničenja istraživanja i date su preporuke za dalja proučavanja u ovoj oblasti.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd
T2  - Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu
T1  - School climate as factor of educational effectiveness of schools: Secondary data analysis from TIMSS 2015 study
T1  - Školska klima kao faktor obrazovne efektivnosti škola - sekundarna analiza podataka iz TIMSS 2015 studije
EP  - 28
IS  - 2
SP  - 15
VL  - 33
DO  - 10.5937/inovacije2002015V
ER  - 
@article{
author = "Vujačić, Milja and Đević, Rajka and Jošić, Smiljana",
year = "2020",
abstract = "School climate, as an important factor of school effectiveness, comprises different aspects of school work and strongly impacts the entire learning process, as well as student achievement. Our intention was to determine, using secondary data analysis from the research cycle of TIMSS 2015, whether and how school climate correlates with student achievement, demographic characteristics of schools, principals' education and the length of their engagement in this capacity, school resources, and students' and teachers' behaviour. The representative sample comprised 160 school principals, 192 primary school teachers, 3911 parents, and 3999 fourth-graders from primary schools in Serbia. According to the research findings, no correlation was identified between school climate and student achievement in mathematics and science subjects. By categorising the schools in two groups according to the criterion of extreme values of the scores of school climate, it was determined that student achievement in these two subjects was higher in the schools with an exceptionally favourable school climate, compared to the schools with an extremely unfavourable school climate. School climate correlates with demographic variables, and it is more favourable in schools located in smaller towns, with fewer inhabitants and fewer students, where students have a better access to computers and where there are fewer examples of students' and teachers' inappropriate behaviour. The key pedagogical implications of our research refer to fostering school practices that contribute to creating a positive school climate, such as prevention and resolving discipline-related issues, decreased school enrolment, and providing easier access to information technologies for teachers. The authors of the paper elaborate on the limitations of this research and offer recommendations for further research in this area., Školska klima, kao važan faktor školske efektivnosti, obuhvata različite aspekte rada škole i ima snažan uticaj na celokupan proces učenja i postignuće učenika. Namera NAM je bila da sekundarnom analizom podataka iz ciklusa istraživanja TIMSS 2015 utvrdimo da li je i kako školska klima povezana sa postignućem učenika, demografskim karakteristikama škole, obrazovanjem direktora i dužinom angažovanja na toj funkciji, školskim resursima i ponašanjem učenika i nastavnika. Reprezentativni uzorak obuhvata 160 direktora, 192 učitelja, 3911 roditelja i 3999 učenika četvrtih razreda osnovnih škola u Srbiji. Nalazi ukazuju na to da na celokupnom uzorku nije utvrđena povezanost školske klime i postignuća učenika iz matematike i prirodnih nauka. Izdvajajući škole u dve grupe prema kriterijumu ekstremnih veličina skorova školske klime, utvrđeno je da je postignuće učenika iz ova dva predmeta veće u školama u kojima je klima izrazito povoljna, u poređenju sa školama u kojima je klima izrazito nepovoljna. Školska klima je povezana sa demografskim varijablama, te je povoljnija u školama koje se nalaze u manjim mestima, sa manjim brojem stanovnika i manjim brojem učenika, u kojima je dostupnost kompjutera veća i u kojima su u manjoj meri zastupljeni neprimereni oblici ponašanja učenika i nastavnika. Ključne pedagoške implikacije našeg istraživanja odnose se na negovanje onih praksi u školama koje doprinose stvaranju pozitivne školske klime kao što su prevencija i rešavanje disciplinskih problema, smanjivanje broja upisanih učenika i omogućavanje pristupa informacionim tehnologijama nastavnicima. Ukazano je na ograničenja istraživanja i date su preporuke za dalja proučavanja u ovoj oblasti.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd",
journal = "Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu",
title = "School climate as factor of educational effectiveness of schools: Secondary data analysis from TIMSS 2015 study, Školska klima kao faktor obrazovne efektivnosti škola - sekundarna analiza podataka iz TIMSS 2015 studije",
pages = "28-15",
number = "2",
volume = "33",
doi = "10.5937/inovacije2002015V"
}
Vujačić, M., Đević, R.,& Jošić, S.. (2020). School climate as factor of educational effectiveness of schools: Secondary data analysis from TIMSS 2015 study. in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu
Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd., 33(2), 15-28.
https://doi.org/10.5937/inovacije2002015V
Vujačić M, Đević R, Jošić S. School climate as factor of educational effectiveness of schools: Secondary data analysis from TIMSS 2015 study. in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu. 2020;33(2):15-28.
doi:10.5937/inovacije2002015V .
Vujačić, Milja, Đević, Rajka, Jošić, Smiljana, "School climate as factor of educational effectiveness of schools: Secondary data analysis from TIMSS 2015 study" in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu, 33, no. 2 (2020):15-28,
https://doi.org/10.5937/inovacije2002015V . .
3

Who are the pupils with low scores on achievement tests in TIMSS research: Comparative analysis

Đerić, Ivana; Đević, Rajka; Malinić, Dušica

(Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Đerić, Ivana
AU  - Đević, Rajka
AU  - Malinić, Dušica
PY  - 2020
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/330
AB  - This paper focuses on the fourth-grade elementary school pupils who achieved low scores on the TIMSS test in mathematics and natural sciences. In order to examine certain characteristics of these pupils, two research questions were posed: (1) What makes the low-achieving pupils in Serbia different from other pupils from the same sample in terms of personal and family characteristics? (2) Do the low-achieving pupils from Serbia, Croatia, and Slovenia differ at the level of personal, family, teaching, and school characteristics? The data were analyzed in two subsamples. One subsample included only the pupils from Serbia (N = 4036), while the other referred to the low-achieving pupils from three compared countries (N = 1876). The research results indicate that in Serbia, the low-achieving pupils differ significantly from other pupils in terms of some individual and family characteristics - they attended preschool institutions in a smaller number and spent less time in them, were less prepared for starting elementary school, were absent more frequently from school, and had less educated parents. There are also noticeable differences between our low-achieving pupils and their peers from the region who achieved similar results. For example, the pupils from Serbia had less educated parents and a smaller number of those who had professional occupations, fewer educational resources for learning at home, but they showed greater mathematical self-confidence and had a more pronounced experience of belonging to their school. The key implications of this research have been highlighted and its advantages and limitations pointed out.
AB  - U fokusu ovog radu su učenici četvrtog razreda osnovne škole koji su ostvarili niske skorove na TIMSS (eng. Trends in International Mathematics and Science Study3 ) testu iz matematike i prirodnih nauka. Kako bi se ispitale određene karakteristike ovih učenika, postavljena su dva istraživačka pitanja: (1) po čemu se učenici sa niskim postignućem u Srbiji razlikuju od ostalih učenika iz istog uzorka u pogledu ličnih i porodičnih karakteristika i (2) da li se učenici sa niskim postignućem iz Srbije, Hrvatske i Slovenije razlikuju na nivou ličnih, porodičnih, nastavnih i školskih karakteristika. Podaci su analizirani na dva poduzorka. Jedan poduzorak obuhvatio je samo učenike iz Srbije (N=4036), dok se drugi odnosio na učenike sa niskim postignućem iz tri upoređivane zemlje (N=1876). Rezultati istraživanja pokazuju da se u Srbiji učenici sa niskim postignućem značajno razlikuju od ostalih učenika prema pojedinim individualnim i porodičnim karakteristikama - u manjem broju su pohađali predškolske ustanove i kraće boravili u njima, bili su slabije pripremljeni za polazak u školu, više su izostajali iz škole i imali su manje obrazovane roditelje. Uočljive su i razlike između naših učenika sa niskim postignućem i njihovih vršnjaka iz regiona koji su postigli slične rezultate. Na primer, učenici iz Srbije su imali manje obrazovane roditelje i manji broj onih koji obavljaju stručna zanimanja, manje obrazovnih resursa za učenje kod kuće, ali su ispoljili veće matematičko samopouzdanje i imali izraženiji doživljaj pripadnosti školi. Izdvojene su ključne implikacije ovog istraživanja i ukazano je i na njegove prednosti i ograničenja.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd
T2  - Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu
T1  - Who are the pupils with low scores on achievement tests in TIMSS research: Comparative analysis
T1  - Ko su učenici sa niskim skorovima na testovima postignuća u TIMSS istraživanju - komparativna analiza
EP  - 47
IS  - 4
SP  - 27
VL  - 33
DO  - 10.5937/inovacije2004027D
ER  - 
@article{
author = "Đerić, Ivana and Đević, Rajka and Malinić, Dušica",
year = "2020",
abstract = "This paper focuses on the fourth-grade elementary school pupils who achieved low scores on the TIMSS test in mathematics and natural sciences. In order to examine certain characteristics of these pupils, two research questions were posed: (1) What makes the low-achieving pupils in Serbia different from other pupils from the same sample in terms of personal and family characteristics? (2) Do the low-achieving pupils from Serbia, Croatia, and Slovenia differ at the level of personal, family, teaching, and school characteristics? The data were analyzed in two subsamples. One subsample included only the pupils from Serbia (N = 4036), while the other referred to the low-achieving pupils from three compared countries (N = 1876). The research results indicate that in Serbia, the low-achieving pupils differ significantly from other pupils in terms of some individual and family characteristics - they attended preschool institutions in a smaller number and spent less time in them, were less prepared for starting elementary school, were absent more frequently from school, and had less educated parents. There are also noticeable differences between our low-achieving pupils and their peers from the region who achieved similar results. For example, the pupils from Serbia had less educated parents and a smaller number of those who had professional occupations, fewer educational resources for learning at home, but they showed greater mathematical self-confidence and had a more pronounced experience of belonging to their school. The key implications of this research have been highlighted and its advantages and limitations pointed out., U fokusu ovog radu su učenici četvrtog razreda osnovne škole koji su ostvarili niske skorove na TIMSS (eng. Trends in International Mathematics and Science Study3 ) testu iz matematike i prirodnih nauka. Kako bi se ispitale određene karakteristike ovih učenika, postavljena su dva istraživačka pitanja: (1) po čemu se učenici sa niskim postignućem u Srbiji razlikuju od ostalih učenika iz istog uzorka u pogledu ličnih i porodičnih karakteristika i (2) da li se učenici sa niskim postignućem iz Srbije, Hrvatske i Slovenije razlikuju na nivou ličnih, porodičnih, nastavnih i školskih karakteristika. Podaci su analizirani na dva poduzorka. Jedan poduzorak obuhvatio je samo učenike iz Srbije (N=4036), dok se drugi odnosio na učenike sa niskim postignućem iz tri upoređivane zemlje (N=1876). Rezultati istraživanja pokazuju da se u Srbiji učenici sa niskim postignućem značajno razlikuju od ostalih učenika prema pojedinim individualnim i porodičnim karakteristikama - u manjem broju su pohađali predškolske ustanove i kraće boravili u njima, bili su slabije pripremljeni za polazak u školu, više su izostajali iz škole i imali su manje obrazovane roditelje. Uočljive su i razlike između naših učenika sa niskim postignućem i njihovih vršnjaka iz regiona koji su postigli slične rezultate. Na primer, učenici iz Srbije su imali manje obrazovane roditelje i manji broj onih koji obavljaju stručna zanimanja, manje obrazovnih resursa za učenje kod kuće, ali su ispoljili veće matematičko samopouzdanje i imali izraženiji doživljaj pripadnosti školi. Izdvojene su ključne implikacije ovog istraživanja i ukazano je i na njegove prednosti i ograničenja.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd",
journal = "Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu",
title = "Who are the pupils with low scores on achievement tests in TIMSS research: Comparative analysis, Ko su učenici sa niskim skorovima na testovima postignuća u TIMSS istraživanju - komparativna analiza",
pages = "47-27",
number = "4",
volume = "33",
doi = "10.5937/inovacije2004027D"
}
Đerić, I., Đević, R.,& Malinić, D.. (2020). Who are the pupils with low scores on achievement tests in TIMSS research: Comparative analysis. in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu
Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd., 33(4), 27-47.
https://doi.org/10.5937/inovacije2004027D
Đerić I, Đević R, Malinić D. Who are the pupils with low scores on achievement tests in TIMSS research: Comparative analysis. in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu. 2020;33(4):27-47.
doi:10.5937/inovacije2004027D .
Đerić, Ivana, Đević, Rajka, Malinić, Dušica, "Who are the pupils with low scores on achievement tests in TIMSS research: Comparative analysis" in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu, 33, no. 4 (2020):27-47,
https://doi.org/10.5937/inovacije2004027D . .
1

Iskustva učitelja tokom stručnog usavršavanja uz podršku facilitatora

Đević, Rajka; Vujačić, Milja

(Beograd : Institut za pedagogiju i andragogiju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Đević, Rajka
AU  - Vujačić, Milja
PY  - 2020
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/808
AB  - U savremenim koncepcijama stručnog usavršavanja nastavnika naglašava se
značaj podrške facilitatora. Polazeći od toga da je sagledavanje perspektive nastavnika
ključno za razumevanje tog procesa, cilj našeg istraživanja je bio da ispitamo kakva su
iskustva učitelja tokom kontinuiranog stručnog usavršavanja za primenu inovativnih metoda u nastavi, uz podršku facilitatora. Primenom kvalitativne tematske analize, analizirani su transkripti audio-snimaka proizvedenih tokom 18 individualnih razgovora koje
su facilitatori obavili sa tri učitelja jedne osnovne škole u Beogradu. Rezultati istraživanja
ukazuju na to da su iskustva učitelja u tom procesu generalno pozitivna i da je došlo do
preispitivanja postojeće prakse i implicitnih pedagoških uverenja, kao i do pozitivnih
pomaka u njihovom radu. Individualni rad facilitatora sa učiteljima, koji uključuje uzajamno poverenje, ima potencijal kada je u pitanju podsticanje i održavanje motivacije učitelja za primenu inovacija i dalje stručno usavršavanje. Ukazano je na ključne implikacije
dobijenih nalaza i date su smernice za dalja istraživanja u toj oblasti.
AB  - The importance of facilitator support is given particular emphasis within the
modern conceptions of professional teacher training. Starting with the premise that perceiving teachers’ perspective is of vital importance for understanding this process, the
goal of our research was to examine the experiences of teachers throughout continual
professional training for the application of innovative teaching methods with the help of
facilitators. By applying qualitative thematic analysis, we have examined audio recording
transcripts created during 18 individual conversations that the facilitators conducted with
three teachers from a primary school in Belgrade. The results of the research show that
the experiences of teachers in this process are overall positive and that it prompted them
to reconsider existing practices and implicit pedagogical beliefs, and introduced positive
developments in their work. The individual work of facilitators with teachers founded on
trust demonstrates potential when it comes to encouragement and maintaining teachers’
motivation for implementing innovations and undergoing further professional training.
We have highlighted the key implications of the obtained findings and provided guidelines for further research in the area.
PB  - Beograd : Institut za pedagogiju i andragogiju
T2  - Andragoške studije
T1  - Iskustva učitelja tokom stručnog usavršavanja uz podršku facilitatora
T1  - Teachers’ experiences throughout professional training with the help of facilitators
EP  - 193
IS  - 2
SP  - 169
DO  - 10.5937/AndStud2002169D
ER  - 
@article{
author = "Đević, Rajka and Vujačić, Milja",
year = "2020",
abstract = "U savremenim koncepcijama stručnog usavršavanja nastavnika naglašava se
značaj podrške facilitatora. Polazeći od toga da je sagledavanje perspektive nastavnika
ključno za razumevanje tog procesa, cilj našeg istraživanja je bio da ispitamo kakva su
iskustva učitelja tokom kontinuiranog stručnog usavršavanja za primenu inovativnih metoda u nastavi, uz podršku facilitatora. Primenom kvalitativne tematske analize, analizirani su transkripti audio-snimaka proizvedenih tokom 18 individualnih razgovora koje
su facilitatori obavili sa tri učitelja jedne osnovne škole u Beogradu. Rezultati istraživanja
ukazuju na to da su iskustva učitelja u tom procesu generalno pozitivna i da je došlo do
preispitivanja postojeće prakse i implicitnih pedagoških uverenja, kao i do pozitivnih
pomaka u njihovom radu. Individualni rad facilitatora sa učiteljima, koji uključuje uzajamno poverenje, ima potencijal kada je u pitanju podsticanje i održavanje motivacije učitelja za primenu inovacija i dalje stručno usavršavanje. Ukazano je na ključne implikacije
dobijenih nalaza i date su smernice za dalja istraživanja u toj oblasti., The importance of facilitator support is given particular emphasis within the
modern conceptions of professional teacher training. Starting with the premise that perceiving teachers’ perspective is of vital importance for understanding this process, the
goal of our research was to examine the experiences of teachers throughout continual
professional training for the application of innovative teaching methods with the help of
facilitators. By applying qualitative thematic analysis, we have examined audio recording
transcripts created during 18 individual conversations that the facilitators conducted with
three teachers from a primary school in Belgrade. The results of the research show that
the experiences of teachers in this process are overall positive and that it prompted them
to reconsider existing practices and implicit pedagogical beliefs, and introduced positive
developments in their work. The individual work of facilitators with teachers founded on
trust demonstrates potential when it comes to encouragement and maintaining teachers’
motivation for implementing innovations and undergoing further professional training.
We have highlighted the key implications of the obtained findings and provided guidelines for further research in the area.",
publisher = "Beograd : Institut za pedagogiju i andragogiju",
journal = "Andragoške studije",
title = "Iskustva učitelja tokom stručnog usavršavanja uz podršku facilitatora, Teachers’ experiences throughout professional training with the help of facilitators",
pages = "193-169",
number = "2",
doi = "10.5937/AndStud2002169D"
}
Đević, R.,& Vujačić, M.. (2020). Iskustva učitelja tokom stručnog usavršavanja uz podršku facilitatora. in Andragoške studije
Beograd : Institut za pedagogiju i andragogiju.(2), 169-193.
https://doi.org/10.5937/AndStud2002169D
Đević R, Vujačić M. Iskustva učitelja tokom stručnog usavršavanja uz podršku facilitatora. in Andragoške studije. 2020;(2):169-193.
doi:10.5937/AndStud2002169D .
Đević, Rajka, Vujačić, Milja, "Iskustva učitelja tokom stručnog usavršavanja uz podršku facilitatora" in Andragoške studije, no. 2 (2020):169-193,
https://doi.org/10.5937/AndStud2002169D . .

Социјалне интеракције ученика који имају сметње у развоју и могућности њиховог подстицања

Ђевић, Рајка

(Београд : Институт за педагошка истраживања, 2019)

TY  - CHAP
AU  - Ђевић, Рајка
PY  - 2019
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/403
AB  - У раду Социјалне интеракције ученика који имају сметње у развоју
и могућности њиховог подстицања Рајка Ђевић анализира специфичности
социјалних интеракција ученика који имају сметње у развоју, као и
могућности за унапређивање тих интеракција у школском контексту.
У првом делу рада дат је преглед истраживачких налаза о социјалним
интеракцијама ученика који имају сметње у развоју. Други део рада посвећен
је приказу и анализи резултата систематског посматрања социјалних
интеракција ученика који имају сметње у развоју у нашој средини. Циљ овог
истраживања био је да се испита учесталост и природа интеракција ових
ученика у редовној основној школи. Добијени налази указују на смањену
учесталост социјалних интеракција ученика који имају сметње у развоју. На
квалитативном нивоу показано је да када ученици који имају сметње у развоју
учествују у некој социјалној интеракцији, ређе их иницирају и прихватају;
остварене интеракције се углавном не претварају у дуже социјалне размене;
мање времена проводе у заједничким активностима са другим ученицима;
значајно дуже проводе време самиу поређењу са вршњацима који немају
сметње у развоју. У раду су описане и поједине вршњачке стратегије које
стварају услове да се подстичу и унапређују социјалне интеракцијеученика
који имају сметње у развоју. Ауторка је указала на одређене импликације
овог истраживања за политику и праксу инклузивног образовања у нашој
средини.
PB  - Београд : Институт за педагошка истраживања
T2  - Настава и учење у процесима модернизације Србије
T1  - Социјалне интеракције ученика који имају сметње у развоју и могућности њиховог подстицања
EP  - 253
SP  - 239
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_403
ER  - 
@inbook{
author = "Ђевић, Рајка",
year = "2019",
abstract = "У раду Социјалне интеракције ученика који имају сметње у развоју
и могућности њиховог подстицања Рајка Ђевић анализира специфичности
социјалних интеракција ученика који имају сметње у развоју, као и
могућности за унапређивање тих интеракција у школском контексту.
У првом делу рада дат је преглед истраживачких налаза о социјалним
интеракцијама ученика који имају сметње у развоју. Други део рада посвећен
је приказу и анализи резултата систематског посматрања социјалних
интеракција ученика који имају сметње у развоју у нашој средини. Циљ овог
истраживања био је да се испита учесталост и природа интеракција ових
ученика у редовној основној школи. Добијени налази указују на смањену
учесталост социјалних интеракција ученика који имају сметње у развоју. На
квалитативном нивоу показано је да када ученици који имају сметње у развоју
учествују у некој социјалној интеракцији, ређе их иницирају и прихватају;
остварене интеракције се углавном не претварају у дуже социјалне размене;
мање времена проводе у заједничким активностима са другим ученицима;
значајно дуже проводе време самиу поређењу са вршњацима који немају
сметње у развоју. У раду су описане и поједине вршњачке стратегије које
стварају услове да се подстичу и унапређују социјалне интеракцијеученика
који имају сметње у развоју. Ауторка је указала на одређене импликације
овог истраживања за политику и праксу инклузивног образовања у нашој
средини.",
publisher = "Београд : Институт за педагошка истраживања",
journal = "Настава и учење у процесима модернизације Србије",
booktitle = "Социјалне интеракције ученика који имају сметње у развоју и могућности њиховог подстицања",
pages = "253-239",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_403"
}
Ђевић, Р.. (2019). Социјалне интеракције ученика који имају сметње у развоју и могућности њиховог подстицања. in Настава и учење у процесима модернизације Србије
Београд : Институт за педагошка истраживања., 239-253.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_403
Ђевић Р. Социјалне интеракције ученика који имају сметње у развоју и могућности њиховог подстицања. in Настава и учење у процесима модернизације Србије. 2019;:239-253.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_403 .
Ђевић, Рајка, "Социјалне интеракције ученика који имају сметње у развоју и могућности њиховог подстицања" in Настава и учење у процесима модернизације Србије (2019):239-253,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_403 .

Inkluzivno obrazovanje u funkciji razvoja društva

Vujačić, Milja; Đević, Rajka

(Beograd : Institut za pedagoška istraživanja, 2019)

TY  - CONF
AU  - Vujačić, Milja
AU  - Đević, Rajka
PY  - 2019
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/548
AB  - U radu se razmatra doprinos inkluzivnog obrazovanja i njegovi potencijalni efekti na razvoj
celokupnog društva, obrazovnih institucija i pojedinaca. Ukazuje se na ključne pozitivne promene
u društvu koje se opredelilo za sprovođenje inkluzivnog obrazovanja: (a) unapređivanje zakonske
regulative u pravcu obezbeđivanja dostupnosti, pravednosti i jednakosti u ostvarivanju prava dece
i odraslih sa teškoćama u razvoju; (b) povezivanje i saradnja različitih društvenih sistema i institucija
i (v) finansijska dobrobit koja se ostvaruje korišćenjem dostupnih resursa redovnih obrazovnih
institucija za obrazovanje dece sa teškoćama u razvoju. Naglašavaju se značajne promene koje se
usled realizacije inkluzivnog obrazovanja dešavaju unutar obrazovnih institucija, a koje pored
unapređivanja obrazovne politike i kulture škola obuhvataju i promene na nivou nastavne i
vannastavne prakse. Promene na nivou obrazovnih institucija razmatraju se i iz perspektive ključnih
aktera i koristi koje oni imaju od realizacije inkluzivnog obrazovanja. Naglašava se potencijal koji
inkluzivno obrazovanje, kao prirodno okruženje, ima za razvoj i učenje dece sa teškoćama u razvoju
i otkrivanje njihovih očuvanih sposobnosti. Ukazuje se na važnost ovakvog okruženja za podsticanje
tolerancije, uvažavanja različitosti i empatičnosti kod ostale dece u odeljenju. Poseban osvrt dat je
na promene koje se odnose na nastavnika i njegovu praksu, kako na nivou stavova i pedagoških
uverenja, tako i u domenu novih znanja i kompеtencija. Kvalitet realizacije inkluzivnog obrazovanja
i njegovi potencijalni efekti na razvoj društva, obrazovnih institucija i pojedinaca razmotreni su kroz
prizmu različitih prepreka, problema i otežavajućih okolnosti.
AB  - The paper deliberates positive effects of inclusive education and its potential influence on
development of entire society, educational institutions and individuals. It indicates key positive
changes in the society which opted for inclusive education: (a) improvement of legislation towards
providing availability, fairness and equality for children and adults with disabilities in exercising their
rights; (b) networking and cooperation between different social systems and institutions; (c) financial
benefit gained by using the available resources provided by the regular educational institutions
for education of children with disabilities. It stresses the important changes that occur inside the
educational institutions due to inclusive education which, in addition to improving educational
policy and mind-set in schools, include changes in curricular and extra-curricular practices. The
changes in educational institutions are also deliberated from the standpoint of key participants and
their benefits from inclusive education. It stresses the potential which the inclusive education, as
natural environment, has in development and learning of children with disabilities and in revealing
their preserved abilities. It points to importance of such environment in nurturing tolerance, respect
for diversity and empathy in other children in the classroom. A special emphasis is put on the changes
that concern teachers and their practice, both in their attitudes and pedagogical beliefs and in the
domain of new skills and competences. The quality of implementation of inclusive education and its
potential effects on development of society, educational institutions and individuals are deliberated
through the prism of various obstacles, problems and difficulties.
PB  - Beograd : Institut za pedagoška istraživanja
C3  - Obrazovanje u funkciji modernizacije društva
T1  - Inkluzivno obrazovanje u funkciji razvoja društva
T1  - The role of inclusive education in development of society
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_548
ER  - 
@conference{
author = "Vujačić, Milja and Đević, Rajka",
year = "2019",
abstract = "U radu se razmatra doprinos inkluzivnog obrazovanja i njegovi potencijalni efekti na razvoj
celokupnog društva, obrazovnih institucija i pojedinaca. Ukazuje se na ključne pozitivne promene
u društvu koje se opredelilo za sprovođenje inkluzivnog obrazovanja: (a) unapređivanje zakonske
regulative u pravcu obezbeđivanja dostupnosti, pravednosti i jednakosti u ostvarivanju prava dece
i odraslih sa teškoćama u razvoju; (b) povezivanje i saradnja različitih društvenih sistema i institucija
i (v) finansijska dobrobit koja se ostvaruje korišćenjem dostupnih resursa redovnih obrazovnih
institucija za obrazovanje dece sa teškoćama u razvoju. Naglašavaju se značajne promene koje se
usled realizacije inkluzivnog obrazovanja dešavaju unutar obrazovnih institucija, a koje pored
unapređivanja obrazovne politike i kulture škola obuhvataju i promene na nivou nastavne i
vannastavne prakse. Promene na nivou obrazovnih institucija razmatraju se i iz perspektive ključnih
aktera i koristi koje oni imaju od realizacije inkluzivnog obrazovanja. Naglašava se potencijal koji
inkluzivno obrazovanje, kao prirodno okruženje, ima za razvoj i učenje dece sa teškoćama u razvoju
i otkrivanje njihovih očuvanih sposobnosti. Ukazuje se na važnost ovakvog okruženja za podsticanje
tolerancije, uvažavanja različitosti i empatičnosti kod ostale dece u odeljenju. Poseban osvrt dat je
na promene koje se odnose na nastavnika i njegovu praksu, kako na nivou stavova i pedagoških
uverenja, tako i u domenu novih znanja i kompеtencija. Kvalitet realizacije inkluzivnog obrazovanja
i njegovi potencijalni efekti na razvoj društva, obrazovnih institucija i pojedinaca razmotreni su kroz
prizmu različitih prepreka, problema i otežavajućih okolnosti., The paper deliberates positive effects of inclusive education and its potential influence on
development of entire society, educational institutions and individuals. It indicates key positive
changes in the society which opted for inclusive education: (a) improvement of legislation towards
providing availability, fairness and equality for children and adults with disabilities in exercising their
rights; (b) networking and cooperation between different social systems and institutions; (c) financial
benefit gained by using the available resources provided by the regular educational institutions
for education of children with disabilities. It stresses the important changes that occur inside the
educational institutions due to inclusive education which, in addition to improving educational
policy and mind-set in schools, include changes in curricular and extra-curricular practices. The
changes in educational institutions are also deliberated from the standpoint of key participants and
their benefits from inclusive education. It stresses the potential which the inclusive education, as
natural environment, has in development and learning of children with disabilities and in revealing
their preserved abilities. It points to importance of such environment in nurturing tolerance, respect
for diversity and empathy in other children in the classroom. A special emphasis is put on the changes
that concern teachers and their practice, both in their attitudes and pedagogical beliefs and in the
domain of new skills and competences. The quality of implementation of inclusive education and its
potential effects on development of society, educational institutions and individuals are deliberated
through the prism of various obstacles, problems and difficulties.",
publisher = "Beograd : Institut za pedagoška istraživanja",
journal = "Obrazovanje u funkciji modernizacije društva",
title = "Inkluzivno obrazovanje u funkciji razvoja društva, The role of inclusive education in development of society",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_548"
}
Vujačić, M.,& Đević, R.. (2019). Inkluzivno obrazovanje u funkciji razvoja društva. in Obrazovanje u funkciji modernizacije društva
Beograd : Institut za pedagoška istraživanja..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_548
Vujačić M, Đević R. Inkluzivno obrazovanje u funkciji razvoja društva. in Obrazovanje u funkciji modernizacije društva. 2019;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_548 .
Vujačić, Milja, Đević, Rajka, "Inkluzivno obrazovanje u funkciji razvoja društva" in Obrazovanje u funkciji modernizacije društva (2019),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_548 .

The role of self-control, self-efficacy, metacognition, and motivation in predicting school achievement

Džinović, Vladimir; Đević, Rajka; Đerić, Ivana

(Društvo psihologa Srbije, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Džinović, Vladimir
AU  - Đević, Rajka
AU  - Đerić, Ivana
PY  - 2019
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/307
AB  - Self-control and self-regulated learning refer to those processes and strategies whereby individuals exert agency in facing educational demands. This study tested a structural model which predicts that self-control has direct effect on school achievement, as well as mediated by metacognitive self-regulation, academic self-efficacy, and regulatory motivational styles as the variables related to self-regulated learning. The research was carried out on a stratified random sample of 575 eighth grade students. It was shown that the effect of self-control on achievement is mediated by self-efficacy. In other words, students who have heightened selfcontrol and believe in their own ability to meet school demands will be successful in school regardless of the complexity of their learning or whether they are autonomously motivated. The implications of such a finding were considered, as well as the limitations of the research and the indications for future research.
AB  - Pojmovi samokontrole i samo regulisanog učenja odnose se na procese i strategije kojima pojedinac pokazuje agentnost u svom odnosu prema zahtevima obrazovanja. Ovo istraživanje testiralo je strukturni model koji predviđa da samokontrola ima direktan efekat na uspeh u školi, kao i efekat koji je posredovan metakognitivnom samoregulacijom, akademskom samo efikasnošću i stilovima regulisanja motivacije. Istraživanje je sprovedeno na stratifikovanom slučajnom uzorku od 575 učenika osmog razreda (osnovne škole, prim. prev.). Pokazalo se da je efekat samokontrole na postignuće posredovan samoefikasnošću. Drugim rečima, učenici koji imaju povišenu samokontrolu i veruju da su sposobni da odgovore zahtevima škole će biti uspešni u školi bez obzira na kompleksnost njihovog učenja ili toga da li su autonomno motivisani ili ne. Razmatrane su implikacije ovakvog nalaza, kao i ograničenja ovog i pravci za buduća istraživanja.
PB  - Društvo psihologa Srbije, Beograd
T2  - Psihologija
T1  - The role of self-control, self-efficacy, metacognition, and motivation in predicting school achievement
T1  - Uloga samokontrole, samoefikasnosti, metakognicije i motivacije u predviđanju školskog uspeha
EP  - 52
IS  - 1
SP  - 35
VL  - 52
DO  - 10.2298/PSI180202027D
ER  - 
@article{
author = "Džinović, Vladimir and Đević, Rajka and Đerić, Ivana",
year = "2019",
abstract = "Self-control and self-regulated learning refer to those processes and strategies whereby individuals exert agency in facing educational demands. This study tested a structural model which predicts that self-control has direct effect on school achievement, as well as mediated by metacognitive self-regulation, academic self-efficacy, and regulatory motivational styles as the variables related to self-regulated learning. The research was carried out on a stratified random sample of 575 eighth grade students. It was shown that the effect of self-control on achievement is mediated by self-efficacy. In other words, students who have heightened selfcontrol and believe in their own ability to meet school demands will be successful in school regardless of the complexity of their learning or whether they are autonomously motivated. The implications of such a finding were considered, as well as the limitations of the research and the indications for future research., Pojmovi samokontrole i samo regulisanog učenja odnose se na procese i strategije kojima pojedinac pokazuje agentnost u svom odnosu prema zahtevima obrazovanja. Ovo istraživanje testiralo je strukturni model koji predviđa da samokontrola ima direktan efekat na uspeh u školi, kao i efekat koji je posredovan metakognitivnom samoregulacijom, akademskom samo efikasnošću i stilovima regulisanja motivacije. Istraživanje je sprovedeno na stratifikovanom slučajnom uzorku od 575 učenika osmog razreda (osnovne škole, prim. prev.). Pokazalo se da je efekat samokontrole na postignuće posredovan samoefikasnošću. Drugim rečima, učenici koji imaju povišenu samokontrolu i veruju da su sposobni da odgovore zahtevima škole će biti uspešni u školi bez obzira na kompleksnost njihovog učenja ili toga da li su autonomno motivisani ili ne. Razmatrane su implikacije ovakvog nalaza, kao i ograničenja ovog i pravci za buduća istraživanja.",
publisher = "Društvo psihologa Srbije, Beograd",
journal = "Psihologija",
title = "The role of self-control, self-efficacy, metacognition, and motivation in predicting school achievement, Uloga samokontrole, samoefikasnosti, metakognicije i motivacije u predviđanju školskog uspeha",
pages = "52-35",
number = "1",
volume = "52",
doi = "10.2298/PSI180202027D"
}
Džinović, V., Đević, R.,& Đerić, I.. (2019). The role of self-control, self-efficacy, metacognition, and motivation in predicting school achievement. in Psihologija
Društvo psihologa Srbije, Beograd., 52(1), 35-52.
https://doi.org/10.2298/PSI180202027D
Džinović V, Đević R, Đerić I. The role of self-control, self-efficacy, metacognition, and motivation in predicting school achievement. in Psihologija. 2019;52(1):35-52.
doi:10.2298/PSI180202027D .
Džinović, Vladimir, Đević, Rajka, Đerić, Ivana, "The role of self-control, self-efficacy, metacognition, and motivation in predicting school achievement" in Psihologija, 52, no. 1 (2019):35-52,
https://doi.org/10.2298/PSI180202027D . .
1
7
2
8

Cooperative learning in the context of inclusive education

Vujačić, Milja; Đević, Rajka; Đerić, Ivana

(Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Vujačić, Milja
AU  - Đević, Rajka
AU  - Đerić, Ivana
PY  - 2019
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/315
AB  - The paper focuses on the application of collaborative learning in the context of inclusive education. The first part of the paper highlights the theoretical foundations of collaborative learning, a concept that emerged from the constructivist paradigm and interactive teaching. The authors emphasize the importance of social interactions and cooperation for children with developmental difficulties, as well as their adequate placement in the full-time teaching process. An overview of the research findings on the effects of implementing collaborative learning in the context of inclusive education is also provided. The effects of the implementation of this teaching strategy are discussed from the perspective of teachers and the role they play in fostering collaboration among students. The research findings on the application of collaborative learning confirm its positive effects on an overall achievement and social development of both children with developmental difficulties and their peers. The application of collaborative learning in inclusive teaching is a great resource for discovering the preserved potentials of children with developmental difficulties and their development as a whole. The problems that teachers face while implementing collaborative learning in inclusive education are discussed as well. These problems relate to the need for a continued commitment of teachers to adequately plan, monitor and evaluate the effects of applying this approach on students and their relationships. The key pedagogical implications for the implementation of collaborative learning are given in relation to teachers' work, school organization and the education system as a whole.
AB  - U fokusu ovog rada je primena saradničkog učenja u kontekstu inkluzivnog obrazovanja. U prvom delu rada istaknuta su teorijska polazišta saradničkog učenja, koje je kao ideja proizašlo iz konstruktivističke paradigme i interaktivne nastave. Ukazano je na značaj socijalnih interakcija i saradnje za decu sa teškoćama u razvoju i njihovo adekvatno pozicioniranje u redovnoj nastavi. Dat je prikaz istraživačkih nalaza o efektima primene saradničkog učenja u kontekstu inkluzivnog obrazovanja. Efekti primene ove nastavne strategije razmatrani su iz perspektive nastavnika i uloga koje on ima u podsticanju saradnje među učenicima. Istraživački nalazi o primeni saradničkog učenja potvrđuju pozitivne efekte na postignuće i socijalni razvoj i dece sa teškoćama u razvoju i njihovih vršnjaka. Primena saradničkog učenja u inkluzivnoj nastavi predstavlja veliki resurs za otkrivanje očuvanih potencijala dece sa teškoćama u razvoju i njihov razvoj u celini. Ukazano je na probleme sa kojima se nastavnici suočavaju tokom primene saradničkog učenja u okviru inkluzivnog obrazovanja. Pomenuti problemi odnose se na potrebu za kontinuiranom posvećenošću nastavnika da adekvatno planira, prati i vrednuje efekte primene ovog pristupa na učenike i njihove međusobne odnose. Date su ključne pedagoške implikacije za primenu saradničkog učenja koje se odnose na rad nastavnika, organizaciju škole i obrazovnog sistema u celini.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd
T2  - Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu
T1  - Cooperative learning in the context of inclusive education
T1  - Saradničko učenje u kontekstu inkluzivnog obrazovanja
EP  - 12
IS  - 3
SP  - 1
VL  - 32
DO  - 10.5937/inovacije1903001V
ER  - 
@article{
author = "Vujačić, Milja and Đević, Rajka and Đerić, Ivana",
year = "2019",
abstract = "The paper focuses on the application of collaborative learning in the context of inclusive education. The first part of the paper highlights the theoretical foundations of collaborative learning, a concept that emerged from the constructivist paradigm and interactive teaching. The authors emphasize the importance of social interactions and cooperation for children with developmental difficulties, as well as their adequate placement in the full-time teaching process. An overview of the research findings on the effects of implementing collaborative learning in the context of inclusive education is also provided. The effects of the implementation of this teaching strategy are discussed from the perspective of teachers and the role they play in fostering collaboration among students. The research findings on the application of collaborative learning confirm its positive effects on an overall achievement and social development of both children with developmental difficulties and their peers. The application of collaborative learning in inclusive teaching is a great resource for discovering the preserved potentials of children with developmental difficulties and their development as a whole. The problems that teachers face while implementing collaborative learning in inclusive education are discussed as well. These problems relate to the need for a continued commitment of teachers to adequately plan, monitor and evaluate the effects of applying this approach on students and their relationships. The key pedagogical implications for the implementation of collaborative learning are given in relation to teachers' work, school organization and the education system as a whole., U fokusu ovog rada je primena saradničkog učenja u kontekstu inkluzivnog obrazovanja. U prvom delu rada istaknuta su teorijska polazišta saradničkog učenja, koje je kao ideja proizašlo iz konstruktivističke paradigme i interaktivne nastave. Ukazano je na značaj socijalnih interakcija i saradnje za decu sa teškoćama u razvoju i njihovo adekvatno pozicioniranje u redovnoj nastavi. Dat je prikaz istraživačkih nalaza o efektima primene saradničkog učenja u kontekstu inkluzivnog obrazovanja. Efekti primene ove nastavne strategije razmatrani su iz perspektive nastavnika i uloga koje on ima u podsticanju saradnje među učenicima. Istraživački nalazi o primeni saradničkog učenja potvrđuju pozitivne efekte na postignuće i socijalni razvoj i dece sa teškoćama u razvoju i njihovih vršnjaka. Primena saradničkog učenja u inkluzivnoj nastavi predstavlja veliki resurs za otkrivanje očuvanih potencijala dece sa teškoćama u razvoju i njihov razvoj u celini. Ukazano je na probleme sa kojima se nastavnici suočavaju tokom primene saradničkog učenja u okviru inkluzivnog obrazovanja. Pomenuti problemi odnose se na potrebu za kontinuiranom posvećenošću nastavnika da adekvatno planira, prati i vrednuje efekte primene ovog pristupa na učenike i njihove međusobne odnose. Date su ključne pedagoške implikacije za primenu saradničkog učenja koje se odnose na rad nastavnika, organizaciju škole i obrazovnog sistema u celini.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd",
journal = "Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu",
title = "Cooperative learning in the context of inclusive education, Saradničko učenje u kontekstu inkluzivnog obrazovanja",
pages = "12-1",
number = "3",
volume = "32",
doi = "10.5937/inovacije1903001V"
}
Vujačić, M., Đević, R.,& Đerić, I.. (2019). Cooperative learning in the context of inclusive education. in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu
Univerzitet u Beogradu - Učiteljski fakultet, Beograd., 32(3), 1-12.
https://doi.org/10.5937/inovacije1903001V
Vujačić M, Đević R, Đerić I. Cooperative learning in the context of inclusive education. in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu. 2019;32(3):1-12.
doi:10.5937/inovacije1903001V .
Vujačić, Milja, Đević, Rajka, Đerić, Ivana, "Cooperative learning in the context of inclusive education" in Inovacije u nastavi - časopis za savremenu nastavu, 32, no. 3 (2019):1-12,
https://doi.org/10.5937/inovacije1903001V . .
4

Socijalna prihvaćenost učenika sa smetnjama u razvoju u nižim razredima redovne osnovne škole

Đević, Rajka

(Beograd : Institut za pedagoška istraživanja, 2018)

TY  - CHAP
AU  - Đević, Rajka
PY  - 2018
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/601
AB  - In The Social Acceptance of Pupils with Developmental Disabilities in the Lower
Grades of Primary School, author Rajka Đević compares the social acceptance of pupils
with developmental disabilities and their peers who do not have such disabilities. In
order to research social acceptance, the level of pupils’ social acceptance, their social
status, and the formation of friendships were studied. The research was realised be
means of sociometric research techniques with the use of a sociometric questionnaire
and rating scale. The results of the presented research point out the lower level of social
acceptance of pupils with developmental disabilities, their unfavourable social status
in class as well as the fact that they have fewer friendships than their peers without
such disabilities. The implementation of different programs focused on fostering
tolerance among all the participants in school work and life, respecting differences, and
promoting the social competence of both pupils who have developmental disabilities
and their peers could contribute to a better picture of the social acceptance of pupils
with disabilities in regular primary schools.
PB  - Beograd : Institut za pedagoška istraživanja
T2  - Uvažavanje različitosti u funkciji pozitivnog razvoja dece i mladih
T1  - Socijalna prihvaćenost učenika sa smetnjama u razvoju u nižim razredima redovne osnovne škole
T1  - In the social acceptance of pupils with developmental disabilities in the lower grades of primary school
EP  - 121
SP  - 105
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_601
ER  - 
@inbook{
author = "Đević, Rajka",
year = "2018",
abstract = "In The Social Acceptance of Pupils with Developmental Disabilities in the Lower
Grades of Primary School, author Rajka Đević compares the social acceptance of pupils
with developmental disabilities and their peers who do not have such disabilities. In
order to research social acceptance, the level of pupils’ social acceptance, their social
status, and the formation of friendships were studied. The research was realised be
means of sociometric research techniques with the use of a sociometric questionnaire
and rating scale. The results of the presented research point out the lower level of social
acceptance of pupils with developmental disabilities, their unfavourable social status
in class as well as the fact that they have fewer friendships than their peers without
such disabilities. The implementation of different programs focused on fostering
tolerance among all the participants in school work and life, respecting differences, and
promoting the social competence of both pupils who have developmental disabilities
and their peers could contribute to a better picture of the social acceptance of pupils
with disabilities in regular primary schools.",
publisher = "Beograd : Institut za pedagoška istraživanja",
journal = "Uvažavanje različitosti u funkciji pozitivnog razvoja dece i mladih",
booktitle = "Socijalna prihvaćenost učenika sa smetnjama u razvoju u nižim razredima redovne osnovne škole, In the social acceptance of pupils with developmental disabilities in the lower grades of primary school",
pages = "121-105",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_601"
}
Đević, R.. (2018). Socijalna prihvaćenost učenika sa smetnjama u razvoju u nižim razredima redovne osnovne škole. in Uvažavanje različitosti u funkciji pozitivnog razvoja dece i mladih
Beograd : Institut za pedagoška istraživanja., 105-121.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_601
Đević R. Socijalna prihvaćenost učenika sa smetnjama u razvoju u nižim razredima redovne osnovne škole. in Uvažavanje različitosti u funkciji pozitivnog razvoja dece i mladih. 2018;:105-121.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_601 .
Đević, Rajka, "Socijalna prihvaćenost učenika sa smetnjama u razvoju u nižim razredima redovne osnovne škole" in Uvažavanje različitosti u funkciji pozitivnog razvoja dece i mladih (2018):105-121,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_601 .

Квалитет наставе и постигнућа ученика у истраживању TIMSS 2015

Ђерић, Ивана; Ђевић, Рајка; Станчић, Милан

(Београд : Институт за педагошка истраживања, 2017)

TY  - CONF
AU  - Ђерић, Ивана
AU  - Ђевић, Рајка
AU  - Станчић, Милан
PY  - 2017
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/1078
AB  - У овом раду анализирани су налази добијени у оквиру истраживања TIMSS 2015 који се односе
на професионалне карактеристике наставника и њихове праксе у раду са ученицима четвртог
разреда у настави математике и природних наука. Поред дескриптивних података о наставничким
обележјима и њиховом доприносу постигнућу ученика на тестовима знања, указано је и на
факторе које предвиђају постигнућа ученика. Подаци су представљени кроз поређења са
Хрватском и Мађарском, у односу на међународни просек и резултате који су добијени у студији
TIMSS 2011 за Србију. Узорак су чинили сви учитељи (N=192) који држе наставу математике и
природних наука репрезентативном узорку тестираних ученика (N=4036), као и сами ученици.
Подаци су прикупљени посредством контекстуалних упитника за наставнике и ученике. Обрада
података подразумевала је дескриптивне статистичке поступке, т-тест за независне узорке,
једнофакторску анализу варијансе, као и методе корелационе и регресионе анализе. Учитељи
који су учествовали у истраживању TIMSS 2015 припадају средњој генерацији, имају у просеку 20
година радног искуства, а највећи број њих има завршену вишу или високу школу или основне
студије на факултету. Ученици четвртог разреда чији учитељи имају универзитетско образовање
остварују статистички значајно веће постигнуће у настави математике и природних наука. У
настави оба предмета преовлађују фронтални облици рада, док су недовољно заступљене
истраживачке и експерименталне методе рада. Ученици процењују да је настава математике
и природних наука подстицајна и ангажујућа. Нема великих разлика између праксе рада
учитеља у све три земље, у односу на учитеље из Србије у претходном TIMSS циклусу, као и
на нивоу међународног просека. Главни закључак произашао из спроведених анализа указује
на то да испитиване „наставничке варијабле“ нису статистички повезане са постигнућем
ученика из математике и природних наука. И када је предиктивност скупа фактора који се тичу
професионалних обележја наставника и квалитета наставе била значајна, она је у малој мери
објашањавала постигнућа. У раду се разматрају могући узроци оваквих података, а посебно се
скреће пажња на потребу за мешовитим методолошким приступом у проучавању сложених
и контекстуално условљених појава, као што су наставне праксе и професионална обележја
учитеља, те њихова повезаност са постигнућем ученика.
PB  - Београд : Институт за педагошка истраживања
C3  - TIMSS 2015: резултати и импликације
T1  - Квалитет наставе и постигнућа  ученика у истраживању TIMSS 2015
EP  - 19
SP  - 19
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1078
ER  - 
@conference{
author = "Ђерић, Ивана and Ђевић, Рајка and Станчић, Милан",
year = "2017",
abstract = "У овом раду анализирани су налази добијени у оквиру истраживања TIMSS 2015 који се односе
на професионалне карактеристике наставника и њихове праксе у раду са ученицима четвртог
разреда у настави математике и природних наука. Поред дескриптивних података о наставничким
обележјима и њиховом доприносу постигнућу ученика на тестовима знања, указано је и на
факторе које предвиђају постигнућа ученика. Подаци су представљени кроз поређења са
Хрватском и Мађарском, у односу на међународни просек и резултате који су добијени у студији
TIMSS 2011 за Србију. Узорак су чинили сви учитељи (N=192) који држе наставу математике и
природних наука репрезентативном узорку тестираних ученика (N=4036), као и сами ученици.
Подаци су прикупљени посредством контекстуалних упитника за наставнике и ученике. Обрада
података подразумевала је дескриптивне статистичке поступке, т-тест за независне узорке,
једнофакторску анализу варијансе, као и методе корелационе и регресионе анализе. Учитељи
који су учествовали у истраживању TIMSS 2015 припадају средњој генерацији, имају у просеку 20
година радног искуства, а највећи број њих има завршену вишу или високу школу или основне
студије на факултету. Ученици четвртог разреда чији учитељи имају универзитетско образовање
остварују статистички значајно веће постигнуће у настави математике и природних наука. У
настави оба предмета преовлађују фронтални облици рада, док су недовољно заступљене
истраживачке и експерименталне методе рада. Ученици процењују да је настава математике
и природних наука подстицајна и ангажујућа. Нема великих разлика између праксе рада
учитеља у све три земље, у односу на учитеље из Србије у претходном TIMSS циклусу, као и
на нивоу међународног просека. Главни закључак произашао из спроведених анализа указује
на то да испитиване „наставничке варијабле“ нису статистички повезане са постигнућем
ученика из математике и природних наука. И када је предиктивност скупа фактора који се тичу
професионалних обележја наставника и квалитета наставе била значајна, она је у малој мери
објашањавала постигнућа. У раду се разматрају могући узроци оваквих података, а посебно се
скреће пажња на потребу за мешовитим методолошким приступом у проучавању сложених
и контекстуално условљених појава, као што су наставне праксе и професионална обележја
учитеља, те њихова повезаност са постигнућем ученика.",
publisher = "Београд : Институт за педагошка истраживања",
journal = "TIMSS 2015: резултати и импликације",
title = "Квалитет наставе и постигнућа  ученика у истраживању TIMSS 2015",
pages = "19-19",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1078"
}
Ђерић, И., Ђевић, Р.,& Станчић, М.. (2017). Квалитет наставе и постигнућа  ученика у истраживању TIMSS 2015. in TIMSS 2015: резултати и импликације
Београд : Институт за педагошка истраживања., 19-19.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1078
Ђерић И, Ђевић Р, Станчић М. Квалитет наставе и постигнућа  ученика у истраживању TIMSS 2015. in TIMSS 2015: резултати и импликације. 2017;:19-19.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1078 .
Ђерић, Ивана, Ђевић, Рајка, Станчић, Милан, "Квалитет наставе и постигнућа  ученика у истраживању TIMSS 2015" in TIMSS 2015: резултати и импликације (2017):19-19,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1078 .

Заступљеност ученика из осетљивих група у уџбеничким илустрацијама

Ђевић, Рајка; Ђерић, Ивана

(Београд : Институт за педагошка истраживања, 2017)

TY  - CONF
AU  - Ђевић, Рајка
AU  - Ђерић, Ивана
PY  - 2017
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/1075
AB  - Последњу деценију мењања нашег образовног система обележио је развој
инклузивног образовања, којем се, као приоритетној области, поклањала
значајна стручна, научна и медијска пажња. Поред великог броја истраживања
која су била усмерена на проучавање различитих аспеката ове реформске
иницијативе, приметно је да у нашем истраживачком простору недостају
студије које су се бавиле значајем уџбеника за развој инклузивности у
школама. Полазећи од тога, циљ рада јесте да се испита у којој мери су
ученици из осетљивих група (ученици којима је услед социјалне ускраћености,
сметњи у развоју, инвалидитета и других разлога потребна додатна подршка
у образовању и васпитању) заступљени у уџбеничким илустрацијама. У
истраживању је коришћена метода анализе садржаја, а јединицу анализе
представљале су оне илустрације у уџбенику на којима су приказани ученици у
различитим наставним, ваннаставним, школским и ваншколским активностима
(нису анализиране илустрације на којима су се налазиле искључиво одрасле
особе). Узорак истраживања чинила су четири уџбеника различитих издавача
за наставне предмете Српски језик (Буквар за први разред основне школе) Свет
око нас, Музичка култура и Енглески језик у првом разреду основне школе. На
основу анализе илустрација које се налазе у поменутим уџбеницима наметнула
су се два кључна резултата: (1) ученици из осетљивих група присутни су само
на оним илустрацијама које се налазе у оквиру наставних јединица које се
директно баве правима ових ученика на доступност и једнакост у образовању
и (2) ученици из осетљивих група нису присутни у илустрацијама у оквиру
наставних јединица које се баве осталим темама из свакодневног живота, а које
нису у директној вези са њиховим правима. Ови налази упућују на закључак
да ученици из осетљивих група нису у довољној мери присутни у уџбеничким
илустрацијама, те да анализирани уџбеници не обезбеђују овим ученицима
довољну заступљеност у поређењу са ученицима из већинске популације.
Да би се добила комплетнија слика везана за то колико су у уџбеничким илустрацијама и садржајима заступљени ученици из осетљивих група,
неопходна је свеобухватнија анализа уџбеника на свим нивоима школовања.
Уколико би се у уџбеницима различитих наставних предмета на свим нивоима
школовања обезбедило веће учешће ученика/студената из осетљивих група,
значајно би могло да се допринесе сензибилизацији различитих учесника
образовноваспитног процеса за инклузивно образовање
PB  - Београд : Институт за педагошка истраживања
C3  - Улога уџбеника у савременом образовању
T1  - Заступљеност ученика из осетљивих група у уџбеничким илустрацијама
EP  - 58
SP  - 57
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1075
ER  - 
@conference{
author = "Ђевић, Рајка and Ђерић, Ивана",
year = "2017",
abstract = "Последњу деценију мењања нашег образовног система обележио је развој
инклузивног образовања, којем се, као приоритетној области, поклањала
значајна стручна, научна и медијска пажња. Поред великог броја истраживања
која су била усмерена на проучавање различитих аспеката ове реформске
иницијативе, приметно је да у нашем истраживачком простору недостају
студије које су се бавиле значајем уџбеника за развој инклузивности у
школама. Полазећи од тога, циљ рада јесте да се испита у којој мери су
ученици из осетљивих група (ученици којима је услед социјалне ускраћености,
сметњи у развоју, инвалидитета и других разлога потребна додатна подршка
у образовању и васпитању) заступљени у уџбеничким илустрацијама. У
истраживању је коришћена метода анализе садржаја, а јединицу анализе
представљале су оне илустрације у уџбенику на којима су приказани ученици у
различитим наставним, ваннаставним, школским и ваншколским активностима
(нису анализиране илустрације на којима су се налазиле искључиво одрасле
особе). Узорак истраживања чинила су четири уџбеника различитих издавача
за наставне предмете Српски језик (Буквар за први разред основне школе) Свет
око нас, Музичка култура и Енглески језик у првом разреду основне школе. На
основу анализе илустрација које се налазе у поменутим уџбеницима наметнула
су се два кључна резултата: (1) ученици из осетљивих група присутни су само
на оним илустрацијама које се налазе у оквиру наставних јединица које се
директно баве правима ових ученика на доступност и једнакост у образовању
и (2) ученици из осетљивих група нису присутни у илустрацијама у оквиру
наставних јединица које се баве осталим темама из свакодневног живота, а које
нису у директној вези са њиховим правима. Ови налази упућују на закључак
да ученици из осетљивих група нису у довољној мери присутни у уџбеничким
илустрацијама, те да анализирани уџбеници не обезбеђују овим ученицима
довољну заступљеност у поређењу са ученицима из већинске популације.
Да би се добила комплетнија слика везана за то колико су у уџбеничким илустрацијама и садржајима заступљени ученици из осетљивих група,
неопходна је свеобухватнија анализа уџбеника на свим нивоима школовања.
Уколико би се у уџбеницима различитих наставних предмета на свим нивоима
школовања обезбедило веће учешће ученика/студената из осетљивих група,
значајно би могло да се допринесе сензибилизацији различитих учесника
образовноваспитног процеса за инклузивно образовање",
publisher = "Београд : Институт за педагошка истраживања",
journal = "Улога уџбеника у савременом образовању",
title = "Заступљеност ученика из осетљивих група у уџбеничким илустрацијама",
pages = "58-57",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1075"
}
Ђевић, Р.,& Ђерић, И.. (2017). Заступљеност ученика из осетљивих група у уџбеничким илустрацијама. in Улога уџбеника у савременом образовању
Београд : Институт за педагошка истраживања., 57-58.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1075
Ђевић Р, Ђерић И. Заступљеност ученика из осетљивих група у уџбеничким илустрацијама. in Улога уџбеника у савременом образовању. 2017;:57-58.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1075 .
Ђевић, Рајка, Ђерић, Ивана, "Заступљеност ученика из осетљивих група у уџбеничким илустрацијама" in Улога уџбеника у савременом образовању (2017):57-58,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_1075 .

Квалитет наставе и постигнуће ученика у математици и природним наукама

Ђерић, Ивана; Станчић, Милан; Ђевић, Рајка

(Београд : Институт за педагошка истраживања, 2017)

TY  - CHAP
AU  - Ђерић, Ивана
AU  - Станчић, Милан
AU  - Ђевић, Рајка
PY  - 2017
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/620
AB  - In this chapter, the results obtained under the TIMSS 2015 concerning professional characteristics of teachers
and their practice with fourth graders in mathematics and science classes are analyzed. Apart from descriptive
data about teachers’ characteristics and their contribution to student achievement the factors predicting
student achievement were also pointed out. The data were presented through comparison with Croatia and
Hungary, with respect to the international average in TIMSS 2015 and Serbian results in TIMSS 2011. The sample
consisted of all class teachers (N=192) that teach mathematics and science to the representative sample of
tested students (N=4036). The data were collected by means of contextual questionnaires for teachers and
students. Data were analyzed by descriptive statistical procedures, the independent samples t-test, one-way
ANOVA, as well as methods of correlation and regression analysis. Teachers that participated in the TIMSS 2015
belong to the middle generation, have 20 years of work experience on average, and a majority of them have a
college, academy or undergraduate degree at university. Students whose teachers have university education
have statistically significant higher achievement in mathematics and science. In both subjects’ classes, frontal
methods prevail whereas research and experimental methods are not present enough. Students assess that
mathematics and science classes are encouraging and engaging. There are not huge differences in teachers’
work in all three countries, and also by comparison with Serbian teachers in TIMSS 2011, as well as compared
to the international average. The main conclusion resulting from the conducted analyses is that the examined
teachers’ variables are not significantly related to student achievement in mathematics and science. Even when
the predictivity of a group of factors concerning professional characteristics of teachers and the teaching quality
was statistically significant, it was explaining students’ achievement to a small extent. Some of the possible
reasons for such findings are discussed. The necessity of mixed methodological approaches is recognized in
researching complex and contextualized phenomena, such as teaching practice and professional characteristics
of teachers and their influence to student achievement.
PB  - Београд : Институт за педагошка истраживања
T2  - TIMSS 2015 у Србији : међународног истраживања постигнућа ученика 4. разреда основне школе из математике и природних наука
T1  - Квалитет наставе и постигнуће ученика у математици и природним наукама
T1  - The quality of teaching and student achievement in mathematics and science
EP  - 181
SP  - 149
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_620
ER  - 
@inbook{
author = "Ђерић, Ивана and Станчић, Милан and Ђевић, Рајка",
year = "2017",
abstract = "In this chapter, the results obtained under the TIMSS 2015 concerning professional characteristics of teachers
and their practice with fourth graders in mathematics and science classes are analyzed. Apart from descriptive
data about teachers’ characteristics and their contribution to student achievement the factors predicting
student achievement were also pointed out. The data were presented through comparison with Croatia and
Hungary, with respect to the international average in TIMSS 2015 and Serbian results in TIMSS 2011. The sample
consisted of all class teachers (N=192) that teach mathematics and science to the representative sample of
tested students (N=4036). The data were collected by means of contextual questionnaires for teachers and
students. Data were analyzed by descriptive statistical procedures, the independent samples t-test, one-way
ANOVA, as well as methods of correlation and regression analysis. Teachers that participated in the TIMSS 2015
belong to the middle generation, have 20 years of work experience on average, and a majority of them have a
college, academy or undergraduate degree at university. Students whose teachers have university education
have statistically significant higher achievement in mathematics and science. In both subjects’ classes, frontal
methods prevail whereas research and experimental methods are not present enough. Students assess that
mathematics and science classes are encouraging and engaging. There are not huge differences in teachers’
work in all three countries, and also by comparison with Serbian teachers in TIMSS 2011, as well as compared
to the international average. The main conclusion resulting from the conducted analyses is that the examined
teachers’ variables are not significantly related to student achievement in mathematics and science. Even when
the predictivity of a group of factors concerning professional characteristics of teachers and the teaching quality
was statistically significant, it was explaining students’ achievement to a small extent. Some of the possible
reasons for such findings are discussed. The necessity of mixed methodological approaches is recognized in
researching complex and contextualized phenomena, such as teaching practice and professional characteristics
of teachers and their influence to student achievement.",
publisher = "Београд : Институт за педагошка истраживања",
journal = "TIMSS 2015 у Србији : међународног истраживања постигнућа ученика 4. разреда основне школе из математике и природних наука",
booktitle = "Квалитет наставе и постигнуће ученика у математици и природним наукама, The quality of teaching and student achievement in mathematics and science",
pages = "181-149",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_620"
}
Ђерић, И., Станчић, М.,& Ђевић, Р.. (2017). Квалитет наставе и постигнуће ученика у математици и природним наукама. in TIMSS 2015 у Србији : међународног истраживања постигнућа ученика 4. разреда основне школе из математике и природних наука
Београд : Институт за педагошка истраживања., 149-181.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_620
Ђерић И, Станчић М, Ђевић Р. Квалитет наставе и постигнуће ученика у математици и природним наукама. in TIMSS 2015 у Србији : међународног истраживања постигнућа ученика 4. разреда основне школе из математике и природних наука. 2017;:149-181.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_620 .
Ђерић, Ивана, Станчић, Милан, Ђевић, Рајка, "Квалитет наставе и постигнуће ученика у математици и природним наукама" in TIMSS 2015 у Србији : међународног истраживања постигнућа ученика 4. разреда основне школе из математике и природних наука (2017):149-181,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_620 .

Class teachers' experiences in implementing innovative teaching methods within the in-service training programmes

Vujačić, Milja; Đević, Rajka; Stanišić, Jelena

(Institut za pedagoška istraživanja, Beograd, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Vujačić, Milja
AU  - Đević, Rajka
AU  - Stanišić, Jelena
PY  - 2017
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/280
AB  - Teacher in-service training is one of the ways to introduce innovative solutions to teaching, whereby obtaining an insight into teachers' experiences proves to be vital for understanding this process. In our country, the studies dealing with this problem are fairly rare. Using this as a starting point, the aim of our study was to obtain an insight into class teachers' experiences in implementing innovative teaching methods during the in-service training programmes whose focus was on encouraging the cooperation and creativity of students during classes. This study is a part of a more extensive experimental research that was conducted at a primary school in Belgrade within the Trefoil educational model. The sample included eight first-grade and second-grade class teachers, whose conversations, which took place during ten meetings of the teachers' board, were analysed. A qualitative thematic content analysis was used in data processing. The results indicate that the previous knowledge and experience of class teachers, as well as their implicit pedagogical beliefs, are important factors which determine the successfulness of the implementation of innovative solutions in teaching. The implementation of innovative methods in teaching and the exchange of experiences with colleagues and the facilitator during the in-service training have contributed to the re-examination of class teachers' implicit pedagogical beliefs and the shift in their work with respect to motivation, effectiveness, cooperation with colleagues and implementing a differentiated approach in teaching. Class teachers' perceptions also point towards the positive changes when it comes to students' motivation and their more active positioning during classes. The key implications of the current study refer to the necessity of intensifying the long-term programmes in our in-service teacher training system that would create the necessary conditions for a more successful implementation of innovative solutions in teaching. Finally, it is also pointed out to the limitations of the current study.
PB  - Institut za pedagoška istraživanja, Beograd
T2  - Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja
T1  - Class teachers' experiences in implementing innovative teaching methods within the in-service training programmes
EP  - 260
IS  - 2
SP  - 234
VL  - 49
DO  - 10.2298/ZIPI1702234V
ER  - 
@article{
author = "Vujačić, Milja and Đević, Rajka and Stanišić, Jelena",
year = "2017",
abstract = "Teacher in-service training is one of the ways to introduce innovative solutions to teaching, whereby obtaining an insight into teachers' experiences proves to be vital for understanding this process. In our country, the studies dealing with this problem are fairly rare. Using this as a starting point, the aim of our study was to obtain an insight into class teachers' experiences in implementing innovative teaching methods during the in-service training programmes whose focus was on encouraging the cooperation and creativity of students during classes. This study is a part of a more extensive experimental research that was conducted at a primary school in Belgrade within the Trefoil educational model. The sample included eight first-grade and second-grade class teachers, whose conversations, which took place during ten meetings of the teachers' board, were analysed. A qualitative thematic content analysis was used in data processing. The results indicate that the previous knowledge and experience of class teachers, as well as their implicit pedagogical beliefs, are important factors which determine the successfulness of the implementation of innovative solutions in teaching. The implementation of innovative methods in teaching and the exchange of experiences with colleagues and the facilitator during the in-service training have contributed to the re-examination of class teachers' implicit pedagogical beliefs and the shift in their work with respect to motivation, effectiveness, cooperation with colleagues and implementing a differentiated approach in teaching. Class teachers' perceptions also point towards the positive changes when it comes to students' motivation and their more active positioning during classes. The key implications of the current study refer to the necessity of intensifying the long-term programmes in our in-service teacher training system that would create the necessary conditions for a more successful implementation of innovative solutions in teaching. Finally, it is also pointed out to the limitations of the current study.",
publisher = "Institut za pedagoška istraživanja, Beograd",
journal = "Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja",
title = "Class teachers' experiences in implementing innovative teaching methods within the in-service training programmes",
pages = "260-234",
number = "2",
volume = "49",
doi = "10.2298/ZIPI1702234V"
}
Vujačić, M., Đević, R.,& Stanišić, J.. (2017). Class teachers' experiences in implementing innovative teaching methods within the in-service training programmes. in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja
Institut za pedagoška istraživanja, Beograd., 49(2), 234-260.
https://doi.org/10.2298/ZIPI1702234V
Vujačić M, Đević R, Stanišić J. Class teachers' experiences in implementing innovative teaching methods within the in-service training programmes. in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja. 2017;49(2):234-260.
doi:10.2298/ZIPI1702234V .
Vujačić, Milja, Đević, Rajka, Stanišić, Jelena, "Class teachers' experiences in implementing innovative teaching methods within the in-service training programmes" in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 49, no. 2 (2017):234-260,
https://doi.org/10.2298/ZIPI1702234V . .
3
2
4

An examination of teachers’ attitudes towards inclusive education

Vujačić, Milja; Đević, Rajka; Gutvajn, Nikoleta

(Belgrade : Institute for Educational Research, 2016)

TY  - CHAP
AU  - Vujačić, Milja
AU  - Đević, Rajka
AU  - Gutvajn, Nikoleta
PY  - 2016
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/636
AB  - The results of the research aimed at examining teachers’ attitudes towards inclusive education
were presented and analyzed by Milja Vujačić, Rajka Djević and Nikoleta Gutvajn in their paper
An examination of teachers’ attitudes towards inclusive education. What distinguishes this research
from similar studies in Serbia is its examination of the relationship between teachers’ attitudes and
their implicit pedagogies. The authors offer an account of key results of related research published
both in our country and worldwide and recommend how to create further research on teachers’
attitudes, which would lead to a more comprehensive and detailed consideration of this important
variable, on which the quality of application of inclusive education depends to a great extent. A basic
conclusion of this research is that teachers’ attitudes towards inclusive education are moderately
positive. The research has shown that there is a connection between teachers’ implicit pedagogies
and their attitudes towards inclusion, that is, the closer teachers’ implicit pedagogies are to the
contemporary education paradigm the more positive their attitudes towards inclusion are.
PB  - Belgrade : Institute for Educational Research
PB  - Belgrade : Faculty of Teacher Education
PB  - Volgograd : Volgograd State Socio-Pedagogical University
T2  - Challenges and perspectives of inclusive education
T1  - An examination of teachers’ attitudes towards inclusive education
EP  - 61
SP  - 49
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_636
ER  - 
@inbook{
author = "Vujačić, Milja and Đević, Rajka and Gutvajn, Nikoleta",
year = "2016",
abstract = "The results of the research aimed at examining teachers’ attitudes towards inclusive education
were presented and analyzed by Milja Vujačić, Rajka Djević and Nikoleta Gutvajn in their paper
An examination of teachers’ attitudes towards inclusive education. What distinguishes this research
from similar studies in Serbia is its examination of the relationship between teachers’ attitudes and
their implicit pedagogies. The authors offer an account of key results of related research published
both in our country and worldwide and recommend how to create further research on teachers’
attitudes, which would lead to a more comprehensive and detailed consideration of this important
variable, on which the quality of application of inclusive education depends to a great extent. A basic
conclusion of this research is that teachers’ attitudes towards inclusive education are moderately
positive. The research has shown that there is a connection between teachers’ implicit pedagogies
and their attitudes towards inclusion, that is, the closer teachers’ implicit pedagogies are to the
contemporary education paradigm the more positive their attitudes towards inclusion are.",
publisher = "Belgrade : Institute for Educational Research, Belgrade : Faculty of Teacher Education, Volgograd : Volgograd State Socio-Pedagogical University",
journal = "Challenges and perspectives of inclusive education",
booktitle = "An examination of teachers’ attitudes towards inclusive education",
pages = "61-49",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_636"
}
Vujačić, M., Đević, R.,& Gutvajn, N.. (2016). An examination of teachers’ attitudes towards inclusive education. in Challenges and perspectives of inclusive education
Belgrade : Institute for Educational Research., 49-61.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_636
Vujačić M, Đević R, Gutvajn N. An examination of teachers’ attitudes towards inclusive education. in Challenges and perspectives of inclusive education. 2016;:49-61.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_636 .
Vujačić, Milja, Đević, Rajka, Gutvajn, Nikoleta, "An examination of teachers’ attitudes towards inclusive education" in Challenges and perspectives of inclusive education (2016):49-61,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_636 .

Inclusive education: From legislation to implementation

Vujačić, Milja; Lazarević, Emilija; Đević, Rajka

(Univerzitet u Nišu, Niš, 2015)

TY  - JOUR
AU  - Vujačić, Milja
AU  - Lazarević, Emilija
AU  - Đević, Rajka
PY  - 2015
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/247
AB  - This paper presents the results of the research aimed at exploring teachers' views on the two-year implementation of the legally prescribed activities in the field of inclusive education. Research participants were 145 class teachers from 20 primary schools in the central and suburban parts of the City of Belgrade. A questionnaire created for this research was used to collect the data with the purpose of gaining insight into teachers' opinions on the changes that had occurred in this field, their roles in inclusive education and qualifications for this process, their understanding of the individual education plan, the support provided by the school, and the most frequent obstacles teachers encounter and the manner they overcome them. More than a half of the teachers are of the opinion that there have been no significant changes in inclusive education practice. Likewise, more than a half of the teachers did not attend the organized training for inclusive education and think that they are not qualified for this process. Previous experience of working with children with disabilities and the training provided in seminars had a positive effect on teachers' perception of their own qualifications for inclusive education. In teachers' opinion, the key barriers for inclusive education are to be found in those segments of the education system that are under the direct jurisdiction of the Ministry of Education rather than their own or of the schools they work in. Further development of inclusive education in our country should be focused on the improvement of relevant teachers' competencies. In addition to developing pedagogical expertise, this would also entail raising awareness of personal responsibility for the effectiveness of inclusive education.
AB  - U radu su prikazani rezultati istraživanja čiji je cilj bio ispitivanje mišljenja učitelja o dvogodišnjoj realizaciji zakonski predviđenih aktivnosti na polju inkluzivnog obrazovanja. U istraživanju je učestvovalo 145 učitelja iz 20 osnovnih škola sa uže i šire teritorije Beograda. Primenjen je upitnik koji su autori konstruisali za potrebe ovog istraživanja. Upitnik je sadržao pitanja kojima smo želeli da dobijemo uvid u mišljenja učitelja o promenama koje su se dogodile u ovoj oblasti, njihovim ulogama u inkluzivnom obrazovanju i osposobljenosti za ovaj proces, shvatanjima individualnog obrazovnog plana, podršci koju dobijaju u okviru škole kao i o najčešćim preprekama i načinima njihovog rešavanja. Rezultati istraživanja pokazuju da više od polovine učitelja smatra da od uvođenja zakonske regulative nije došlo do značajnijih promena u praksi inkluzivnog obrazovanja. Više od polovine učitelja nije prošlo organizovanu obuku za inkluzivno obrazovanje i smatra da nije osposobljeno za ovaj proces. Na percepcije učitelja o vlastitoj osposobljenosti pozitivno utiču prethodno iskustvo u radu sa decom sa smetnjama u razvoju i obuka koju su prošli putem seminara. Ključne prepreke za inkluzivno obrazovanje učitelji vide u onim elementima obrazovnog sistema koji su u direktnoj nadležnosti Ministarstva, a ne njih samih i škola u kojima rade. Dalji razvoj inkluzivnog obrazovanja u našoj zemlji treba da bude usmeren na bolju obučenost nastavnika za rad sa decom sa smetnjama u razvoju, što bi pored stručnih znanja podrazumevalo i podizanje svesti o ličnoj odgovornosti za uspešnu realizaciju ovog procesa.
PB  - Univerzitet u Nišu, Niš
T2  - Teme
T1  - Inclusive education: From legislation to implementation
T1  - Inkluzivno obrazovanje - od zakonske regulative do praktične realizacije
EP  - 247
IS  - 1
SP  - 231
VL  - 39
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_247
ER  - 
@article{
author = "Vujačić, Milja and Lazarević, Emilija and Đević, Rajka",
year = "2015",
abstract = "This paper presents the results of the research aimed at exploring teachers' views on the two-year implementation of the legally prescribed activities in the field of inclusive education. Research participants were 145 class teachers from 20 primary schools in the central and suburban parts of the City of Belgrade. A questionnaire created for this research was used to collect the data with the purpose of gaining insight into teachers' opinions on the changes that had occurred in this field, their roles in inclusive education and qualifications for this process, their understanding of the individual education plan, the support provided by the school, and the most frequent obstacles teachers encounter and the manner they overcome them. More than a half of the teachers are of the opinion that there have been no significant changes in inclusive education practice. Likewise, more than a half of the teachers did not attend the organized training for inclusive education and think that they are not qualified for this process. Previous experience of working with children with disabilities and the training provided in seminars had a positive effect on teachers' perception of their own qualifications for inclusive education. In teachers' opinion, the key barriers for inclusive education are to be found in those segments of the education system that are under the direct jurisdiction of the Ministry of Education rather than their own or of the schools they work in. Further development of inclusive education in our country should be focused on the improvement of relevant teachers' competencies. In addition to developing pedagogical expertise, this would also entail raising awareness of personal responsibility for the effectiveness of inclusive education., U radu su prikazani rezultati istraživanja čiji je cilj bio ispitivanje mišljenja učitelja o dvogodišnjoj realizaciji zakonski predviđenih aktivnosti na polju inkluzivnog obrazovanja. U istraživanju je učestvovalo 145 učitelja iz 20 osnovnih škola sa uže i šire teritorije Beograda. Primenjen je upitnik koji su autori konstruisali za potrebe ovog istraživanja. Upitnik je sadržao pitanja kojima smo želeli da dobijemo uvid u mišljenja učitelja o promenama koje su se dogodile u ovoj oblasti, njihovim ulogama u inkluzivnom obrazovanju i osposobljenosti za ovaj proces, shvatanjima individualnog obrazovnog plana, podršci koju dobijaju u okviru škole kao i o najčešćim preprekama i načinima njihovog rešavanja. Rezultati istraživanja pokazuju da više od polovine učitelja smatra da od uvođenja zakonske regulative nije došlo do značajnijih promena u praksi inkluzivnog obrazovanja. Više od polovine učitelja nije prošlo organizovanu obuku za inkluzivno obrazovanje i smatra da nije osposobljeno za ovaj proces. Na percepcije učitelja o vlastitoj osposobljenosti pozitivno utiču prethodno iskustvo u radu sa decom sa smetnjama u razvoju i obuka koju su prošli putem seminara. Ključne prepreke za inkluzivno obrazovanje učitelji vide u onim elementima obrazovnog sistema koji su u direktnoj nadležnosti Ministarstva, a ne njih samih i škola u kojima rade. Dalji razvoj inkluzivnog obrazovanja u našoj zemlji treba da bude usmeren na bolju obučenost nastavnika za rad sa decom sa smetnjama u razvoju, što bi pored stručnih znanja podrazumevalo i podizanje svesti o ličnoj odgovornosti za uspešnu realizaciju ovog procesa.",
publisher = "Univerzitet u Nišu, Niš",
journal = "Teme",
title = "Inclusive education: From legislation to implementation, Inkluzivno obrazovanje - od zakonske regulative do praktične realizacije",
pages = "247-231",
number = "1",
volume = "39",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_247"
}
Vujačić, M., Lazarević, E.,& Đević, R.. (2015). Inclusive education: From legislation to implementation. in Teme
Univerzitet u Nišu, Niš., 39(1), 231-247.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_247
Vujačić M, Lazarević E, Đević R. Inclusive education: From legislation to implementation. in Teme. 2015;39(1):231-247.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_247 .
Vujačić, Milja, Lazarević, Emilija, Đević, Rajka, "Inclusive education: From legislation to implementation" in Teme, 39, no. 1 (2015):231-247,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_247 .

The social interaction of students with developmental disabilities in primary schools

Đević, Rajka

(Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet, 2015)

TY  - THES
AU  - Đević, Rajka
PY  - 2015
UR  - http://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/4550
UR  - https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:10424/bdef:Content/download
UR  - http://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=526538903
UR  - http://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=2416
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/342
AB  - In modern pedagogical theory and practice the opinion prevails that the frequency and quality of the social interaction which an individual achieves within the network of his/her social relationships significantly shapes his/her social, emotional and cognitive development. Special attention in the literature is dedicated to peer interaction which is considered as particularly significant for both an individual‟s current and later development. In addition to studying the social interaction of typical peer populations, many studies are directed towards examining the characteristics of the social interaction of students with developmental disabilities. The general findings of research carried out within the frame of regular schools point out the limitation of the social interaction of students with various developmental disabilities both in terms of quantity and quality. The goal of this work is research into the frequency and quality of the social interaction of school children with developmental disabilities and their peers who do not have such disabilities in primary schools. In order to gain greater insight into the social interaction of both students with developmental disabilities and those without, systematic observation of their interaction was carried out. Such an approach enabled direct observations of the nature and frequency of the social interaction of school children with development disabilities in a real, everyday school context. Sociometric research techniques were also used, providing findings on the social acceptance and social status of students with developmental disabilities as well as the friendships they make. Four research instruments were used for data collection: two protocols for the systematic observation of the social interaction of students with developmental disabilities and their peers without such disabilities which were specially constructed for this study (one was implemented in class, and one during the break), a socio-metric questionnaire and a rating scale (estimation scale). ix The research encompassed third and fourth grade primary school pupils from the Belgrade City area. The sample was made up of 30 pupils with developmental disabilities and 30 without. This means that a total of 60 pupils were included in the systematic monitoring carried out in this research. Considering that students with various disabilities attend regular classes in primary schools, we did not limit ourselves to one particular developmental disabilities. For that reason the sample consisted of pupils with various developmental disabilities, i.e. students with limited intellectual abilities (16), students with autism (6), students with Asperger‟s syndrome (2), students with dyslexia and dysgraphia (2), students with hearing impairments (2), a student with cerebral palsy (1) and a student with multiple disabilities (1). The criterion for the selection of these students was the existence of the Adaptation Plan or the Individual Education Plan (IOP) which are specially created for those pupils in order to adapt the school and teaching to their needs. Once the pupils with developmental disabilities who would be monitored were selected from certain classes, a random selection of pupils without disabilities of the same gender was made. The research was carried out in 30 classes from 15 primary schools; 13 third grade and 17 fourth grade classes. The main criterion for the selection of those classes which participated in the research was the presence of students with developmental disabilities in the class, which means that the class sample was deliberate. In each class two observers simultaneously observed the social interactions of one student with developmental disabilities and one student without. The observation of their social interaction was carried out during both the regular lessons and breaks. The observation took place during 30 Serbian lessons, 30 Maths lessons, 30 Art lessons and 60 small and 30 big breaks. That means that the children were monitored during 90 school lessons and the same number of breaks. Taking into consideration the fact that the research also included a socio-metric questionnaire and rating scales which were completed by all the students in the classes included in this research, a total of 724 students participated in this segment of the study. The main conclusion of this research points out that students with developmental disabilities initiate social interaction with their peers significantly less frequently than students without such disabilities In addition, students with developmental disabilities x accept interactions initiated by other students more rarely, and therefore have a smaller number of interactions which develop into longer social exchanges. Furthermore, students with developmental disabilities participate in joint activities during school lessons much less often than their peers without developmental disabilities. When we examine the data which refer to social interaction in joint activities during breaks, the conclusion is that there is a distinct difference among the observed groups of students, to the benefit of those students without developmental disabilities, who were involved in joint activities with their classmates significantly more often and for longer periods of time. Students with developmental disabilities are significantly less socially accepted in the class compared with their peers without such disabilities. Students with developmental disabilities also have a less favourable social status in the class. This is shown in the data pertaining to the higher socio-metric „neglect‟ and „rejection‟ of those children, as well as their being rarely aligned in the category of „popular‟ students in comparison with their peers without developmental disabilities. Furthermore, students with developmental disabilities achieve a smaller number of friendships than their peers without disabilities. The improved preparation of educational staff for work in inclusive schools, as well as the stimulation of teachers to work more intensively on implementing teaching strategies which improve pupils‟ social functioning of (for instance, cooperative learning, different peer strategies), could contribute to the improvement of the social interaction of students with developmental disabilities in regular schools. In addition, it is also important to intensify research into the causes of the unfavourable social position of those pupils as well as the implementation and effects of certain intervention programs whose goal would be the improvement of the social skills of students with developmental disabilities.
AB  - U savremenoj pedagoškoj teoriji i praksi preovladava shvatanje da uĉestalost i kvalitet socijalnih interakcija koje pojedinac ostvaruje u mreţi socijalnih odnosa u znaĉajnoj meri oblikuju njegov socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj. U literaturi se posebna paţnja posvećuje vršnjaĉkim interakcijama koje se smatraju posebno znaĉajnim za aktuelni i kasniji razvoj individue. Pored prouĉavanja socijalnih interakcija tipiĉne vršnjaĉke populacije, mnoga istraţivanja su usmerena na ispitivanje karakteristika socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju. Uopšteni nalazi istraţivanja koja su realizovana u okviru redovnih škola upućuju na ograniĉenost socijalnih interakcija uĉenika sa razliĉitim razvojnim smetnjama, kako po pitanju kvantiteta, tako i po pitanju njihovog kvaliteta. Cilj ovog istraţivanja jeste ispitivanje uĉestalosti i kvaliteta socijalnih interakcija uĉenika sa razvojnim smetnjama i vršnjaka koji nemaju smetnje u razvoju u osnovnoj školi. Da bi se ostvario uvid u socijalne interakcije uĉenika sa smetnjama u razvoju i vršnjaka koji nemaju smetnje, primenjeno je sistematsko posmatranje njihovih interakcija. Ovakav pristup je omogućio neposredno sagledavanje prirode i uĉestalosti socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju u realnom, svakodnevnom školskom kontekstu. Pored toga, primenjene su i sociometrijske tehnike istraţivanja koje su obezbedile nalaze o socijalnoj prihvaćenosti i socijalnom statusu uĉenika sa smetnjama u razvoju, kao i prijateljskim odnosima koje uspostavljaju. Za prikupljanje podataka korišćena su ĉetiri istraţivaĉka instrumenta: dva protokola za sistematsko posmatranje socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju i njihovih vršnjaka bez smetnji u razvoju koji su posebno konstruisani za potrebe ovog istraţivanja (jedan je primenjen na školskom ĉasu, a jedan na školskom odmoru); sociometrijski upitnik i rejting skala (skala procene). Istraţivanjem su obuhvaćeni uĉenici trećeg i ĉetvrtog razreda osnovnih škola sa podruĉja grada Beograda. Uzorak je ĉinilo 30 uĉenika sa smetnjama u razvoju i 30 uĉenika vi bez smetnji u razvoju. To znaĉi da je sistematskim posmatranjem, primenjenom u ovom istraţivanju, bilo obuhvaćeno ukupno 60 uĉenika. S obzirom na to da odeljenja redovne osnovne škole pohaĊaju uĉenici sa razliĉitim smetnjama u razvoju, nismo se ograniĉili na jednu razvojnu smetnju. Iz tog razloga uzorak su ĉinili uĉenici sa razliĉitim smetnjama u razvoju, odnosno, uĉenici sa ograniĉenim intelektualnim sposobnostima (16), uĉenici sa autizmom (6), uĉenici sa aspergerovim sindromom (2), uĉenici sa disleksijom i disgrafijom (2), uĉenici sa oštećenjem sluha (2), uĉenik sa cerebralnom paralizom (1) i uĉenik sa višestrukim smetnjama (1). Kriterijum prilikom odabira ovih uĉenika bio je postojanje Plana prilagođavanja ili Individualnog obrazovnog plana (IOP) koji se za ove uĉenike posebno kreiraju kako bi se škola i nastava prilagodile njihovim potrebama. Nakon što je u odreĊenom odeljenju izabran uĉenik sa smetnjama u razvoju koji će biti posmatran, pristupilo se sluĉajnom izboru uĉenika bez smetnji u razvoju koji je istog pola kao i uĉenik sa razvojnim smetnjama. Istraţivanje je sprovedeno u 30 odeljenja iz 15 osnovnih škola, i to 13 odeljenja trećeg i 17 odeljenja ĉetvrtog razreda. Osnovni kriterijum za odabir odeljenja koja su uĉestvovala u istraţivanju bio je prisustvo uĉenika sa smetnjama u razvoju u datom odeljenju, što znaĉi da je uzorak odeljenja bio nameran. U svakom odeljenju dva posmatraĉa su istovremeno posmatrala socijalne interakcije jednog uĉenika sa smetnjama u razvoju i jednog uĉenika bez smetnji. Posmatranje socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju i vršnjaka bez smetnji vršeno je na ĉasovima redovne nastave i na školskim odmorima. Posmatranje je obavljeno na 30 ĉasova srpskog jezika, 30 ĉasova matematike i 30 ĉasova likovne kulture, kao i na 60 malih i 30 velikih odmora. To znaĉi da su uĉenici posmatrani na 90 školskih ĉasova i isto toliko odmora. S obzirom na to da je istraţivanje podrazumevalo i primenu sociometrijskog upitnika i rejting skale koje su popunjavali svi uĉenici iz odeljenja obuhvaćenih istraţivanjem, to znaĉi da je u ovom segmentu istraţivanja uĉestvovalo ukupno 724 uĉenika. Osnovni zakljuĉci ovog istraţivanja pokazuju da uĉenici sa smetnjama u razvoju znaĉajno reĊe iniciraju socijalne interakcije sa vršnjacima u poreĊenju sa uĉenicima koji nemaju smetnje u razvoju. Pored toga, uĉenici sa smetnjama u razvoju reĊe prihvataju interakcije inicirane od strane drugih uĉenika, te imaju manji broj interakcija koje se vii razvijaju u duţe socijalne razmene. TakoĊe, uĉenici sa smetnjama u razvoju znaĉajno reĊe uĉestvuju u zajedniĉkim aktivnostima tokom školskih ĉasova kada se uporede sa vršnjacima koji nemaju smetnje u razvoju. Kada se sagledaju podaci koji se odnose na socijalne interakcije u zajedniĉkim aktivnostima na školskim odmorima, zakljuĉak je da postoji izraţena razlika meĊu posmatranim grupama uĉenikama, i to u korist uĉenika bez smetnji u razvoju, koji su znaĉajno ĉešće i duţe bili u zajedniĉkim aktivnostima sa vršnjacima iz odeljenja. Uĉenici sa smetnjama u razvoju su znaĉajno manje socijalno prihvaćeni u odeljenju u odnosu na vršnjake koji nemaju smetnje u razvoju. TakoĊe, uĉenici sa smetnjama u razvoju imaju nepovoljniji socijalni status u odeljenju od uĉenika bez smetnji u razvoju. Na to ukazuju podaci o većoj sociometrijskoj „zanemarenosti“ i „odbaĉenosti“ ovih uĉenika, kao i to što su reĊe svrstani u kategoriju „popularnih“ uĉenika, kada se uporede sa uĉenicima koji nemaju smetnje u razvoju. Pored toga, uĉenici sa smetnjama u razvoju imaju manji broj ostvarenih prijateljstava u odnosu na svoje vršnjake bez smetnji u razvoju. Adekvatnija pripremljenost prosvetnog kadra za rad u inkluzivnoj školi, kao i podsticanje nastavnika da intenzivnije primenjuju nastavne strategije koje unapreĊuju socijalno funkcionisanje uĉenika (na primer, kooperativno uĉenje, razliĉite vršnjaĉke strategije), mogli bi doprineti unapreĊivanju socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju u redovnoj školi. Pored toga, vaţno je intenzivirati istraţivanja koja bi se bavila uzrocima nepovoljnijeg socijalnog poloţaja ovih uĉenika, kao i primenom i efektima odreĊenih interventnih programa koji bi imali za cilj unapreĊivanje socijalnih veština uĉenika sa smetnjama u razvoju.
PB  - Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet
T1  - The social interaction of students with developmental disabilities in primary schools
T1  - Socijalna interakcija učenika sa smetnjama u razvoju u osnovnoj školi
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_4550
ER  - 
@phdthesis{
author = "Đević, Rajka",
year = "2015",
abstract = "In modern pedagogical theory and practice the opinion prevails that the frequency and quality of the social interaction which an individual achieves within the network of his/her social relationships significantly shapes his/her social, emotional and cognitive development. Special attention in the literature is dedicated to peer interaction which is considered as particularly significant for both an individual‟s current and later development. In addition to studying the social interaction of typical peer populations, many studies are directed towards examining the characteristics of the social interaction of students with developmental disabilities. The general findings of research carried out within the frame of regular schools point out the limitation of the social interaction of students with various developmental disabilities both in terms of quantity and quality. The goal of this work is research into the frequency and quality of the social interaction of school children with developmental disabilities and their peers who do not have such disabilities in primary schools. In order to gain greater insight into the social interaction of both students with developmental disabilities and those without, systematic observation of their interaction was carried out. Such an approach enabled direct observations of the nature and frequency of the social interaction of school children with development disabilities in a real, everyday school context. Sociometric research techniques were also used, providing findings on the social acceptance and social status of students with developmental disabilities as well as the friendships they make. Four research instruments were used for data collection: two protocols for the systematic observation of the social interaction of students with developmental disabilities and their peers without such disabilities which were specially constructed for this study (one was implemented in class, and one during the break), a socio-metric questionnaire and a rating scale (estimation scale). ix The research encompassed third and fourth grade primary school pupils from the Belgrade City area. The sample was made up of 30 pupils with developmental disabilities and 30 without. This means that a total of 60 pupils were included in the systematic monitoring carried out in this research. Considering that students with various disabilities attend regular classes in primary schools, we did not limit ourselves to one particular developmental disabilities. For that reason the sample consisted of pupils with various developmental disabilities, i.e. students with limited intellectual abilities (16), students with autism (6), students with Asperger‟s syndrome (2), students with dyslexia and dysgraphia (2), students with hearing impairments (2), a student with cerebral palsy (1) and a student with multiple disabilities (1). The criterion for the selection of these students was the existence of the Adaptation Plan or the Individual Education Plan (IOP) which are specially created for those pupils in order to adapt the school and teaching to their needs. Once the pupils with developmental disabilities who would be monitored were selected from certain classes, a random selection of pupils without disabilities of the same gender was made. The research was carried out in 30 classes from 15 primary schools; 13 third grade and 17 fourth grade classes. The main criterion for the selection of those classes which participated in the research was the presence of students with developmental disabilities in the class, which means that the class sample was deliberate. In each class two observers simultaneously observed the social interactions of one student with developmental disabilities and one student without. The observation of their social interaction was carried out during both the regular lessons and breaks. The observation took place during 30 Serbian lessons, 30 Maths lessons, 30 Art lessons and 60 small and 30 big breaks. That means that the children were monitored during 90 school lessons and the same number of breaks. Taking into consideration the fact that the research also included a socio-metric questionnaire and rating scales which were completed by all the students in the classes included in this research, a total of 724 students participated in this segment of the study. The main conclusion of this research points out that students with developmental disabilities initiate social interaction with their peers significantly less frequently than students without such disabilities In addition, students with developmental disabilities x accept interactions initiated by other students more rarely, and therefore have a smaller number of interactions which develop into longer social exchanges. Furthermore, students with developmental disabilities participate in joint activities during school lessons much less often than their peers without developmental disabilities. When we examine the data which refer to social interaction in joint activities during breaks, the conclusion is that there is a distinct difference among the observed groups of students, to the benefit of those students without developmental disabilities, who were involved in joint activities with their classmates significantly more often and for longer periods of time. Students with developmental disabilities are significantly less socially accepted in the class compared with their peers without such disabilities. Students with developmental disabilities also have a less favourable social status in the class. This is shown in the data pertaining to the higher socio-metric „neglect‟ and „rejection‟ of those children, as well as their being rarely aligned in the category of „popular‟ students in comparison with their peers without developmental disabilities. Furthermore, students with developmental disabilities achieve a smaller number of friendships than their peers without disabilities. The improved preparation of educational staff for work in inclusive schools, as well as the stimulation of teachers to work more intensively on implementing teaching strategies which improve pupils‟ social functioning of (for instance, cooperative learning, different peer strategies), could contribute to the improvement of the social interaction of students with developmental disabilities in regular schools. In addition, it is also important to intensify research into the causes of the unfavourable social position of those pupils as well as the implementation and effects of certain intervention programs whose goal would be the improvement of the social skills of students with developmental disabilities., U savremenoj pedagoškoj teoriji i praksi preovladava shvatanje da uĉestalost i kvalitet socijalnih interakcija koje pojedinac ostvaruje u mreţi socijalnih odnosa u znaĉajnoj meri oblikuju njegov socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj. U literaturi se posebna paţnja posvećuje vršnjaĉkim interakcijama koje se smatraju posebno znaĉajnim za aktuelni i kasniji razvoj individue. Pored prouĉavanja socijalnih interakcija tipiĉne vršnjaĉke populacije, mnoga istraţivanja su usmerena na ispitivanje karakteristika socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju. Uopšteni nalazi istraţivanja koja su realizovana u okviru redovnih škola upućuju na ograniĉenost socijalnih interakcija uĉenika sa razliĉitim razvojnim smetnjama, kako po pitanju kvantiteta, tako i po pitanju njihovog kvaliteta. Cilj ovog istraţivanja jeste ispitivanje uĉestalosti i kvaliteta socijalnih interakcija uĉenika sa razvojnim smetnjama i vršnjaka koji nemaju smetnje u razvoju u osnovnoj školi. Da bi se ostvario uvid u socijalne interakcije uĉenika sa smetnjama u razvoju i vršnjaka koji nemaju smetnje, primenjeno je sistematsko posmatranje njihovih interakcija. Ovakav pristup je omogućio neposredno sagledavanje prirode i uĉestalosti socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju u realnom, svakodnevnom školskom kontekstu. Pored toga, primenjene su i sociometrijske tehnike istraţivanja koje su obezbedile nalaze o socijalnoj prihvaćenosti i socijalnom statusu uĉenika sa smetnjama u razvoju, kao i prijateljskim odnosima koje uspostavljaju. Za prikupljanje podataka korišćena su ĉetiri istraţivaĉka instrumenta: dva protokola za sistematsko posmatranje socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju i njihovih vršnjaka bez smetnji u razvoju koji su posebno konstruisani za potrebe ovog istraţivanja (jedan je primenjen na školskom ĉasu, a jedan na školskom odmoru); sociometrijski upitnik i rejting skala (skala procene). Istraţivanjem su obuhvaćeni uĉenici trećeg i ĉetvrtog razreda osnovnih škola sa podruĉja grada Beograda. Uzorak je ĉinilo 30 uĉenika sa smetnjama u razvoju i 30 uĉenika vi bez smetnji u razvoju. To znaĉi da je sistematskim posmatranjem, primenjenom u ovom istraţivanju, bilo obuhvaćeno ukupno 60 uĉenika. S obzirom na to da odeljenja redovne osnovne škole pohaĊaju uĉenici sa razliĉitim smetnjama u razvoju, nismo se ograniĉili na jednu razvojnu smetnju. Iz tog razloga uzorak su ĉinili uĉenici sa razliĉitim smetnjama u razvoju, odnosno, uĉenici sa ograniĉenim intelektualnim sposobnostima (16), uĉenici sa autizmom (6), uĉenici sa aspergerovim sindromom (2), uĉenici sa disleksijom i disgrafijom (2), uĉenici sa oštećenjem sluha (2), uĉenik sa cerebralnom paralizom (1) i uĉenik sa višestrukim smetnjama (1). Kriterijum prilikom odabira ovih uĉenika bio je postojanje Plana prilagođavanja ili Individualnog obrazovnog plana (IOP) koji se za ove uĉenike posebno kreiraju kako bi se škola i nastava prilagodile njihovim potrebama. Nakon što je u odreĊenom odeljenju izabran uĉenik sa smetnjama u razvoju koji će biti posmatran, pristupilo se sluĉajnom izboru uĉenika bez smetnji u razvoju koji je istog pola kao i uĉenik sa razvojnim smetnjama. Istraţivanje je sprovedeno u 30 odeljenja iz 15 osnovnih škola, i to 13 odeljenja trećeg i 17 odeljenja ĉetvrtog razreda. Osnovni kriterijum za odabir odeljenja koja su uĉestvovala u istraţivanju bio je prisustvo uĉenika sa smetnjama u razvoju u datom odeljenju, što znaĉi da je uzorak odeljenja bio nameran. U svakom odeljenju dva posmatraĉa su istovremeno posmatrala socijalne interakcije jednog uĉenika sa smetnjama u razvoju i jednog uĉenika bez smetnji. Posmatranje socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju i vršnjaka bez smetnji vršeno je na ĉasovima redovne nastave i na školskim odmorima. Posmatranje je obavljeno na 30 ĉasova srpskog jezika, 30 ĉasova matematike i 30 ĉasova likovne kulture, kao i na 60 malih i 30 velikih odmora. To znaĉi da su uĉenici posmatrani na 90 školskih ĉasova i isto toliko odmora. S obzirom na to da je istraţivanje podrazumevalo i primenu sociometrijskog upitnika i rejting skale koje su popunjavali svi uĉenici iz odeljenja obuhvaćenih istraţivanjem, to znaĉi da je u ovom segmentu istraţivanja uĉestvovalo ukupno 724 uĉenika. Osnovni zakljuĉci ovog istraţivanja pokazuju da uĉenici sa smetnjama u razvoju znaĉajno reĊe iniciraju socijalne interakcije sa vršnjacima u poreĊenju sa uĉenicima koji nemaju smetnje u razvoju. Pored toga, uĉenici sa smetnjama u razvoju reĊe prihvataju interakcije inicirane od strane drugih uĉenika, te imaju manji broj interakcija koje se vii razvijaju u duţe socijalne razmene. TakoĊe, uĉenici sa smetnjama u razvoju znaĉajno reĊe uĉestvuju u zajedniĉkim aktivnostima tokom školskih ĉasova kada se uporede sa vršnjacima koji nemaju smetnje u razvoju. Kada se sagledaju podaci koji se odnose na socijalne interakcije u zajedniĉkim aktivnostima na školskim odmorima, zakljuĉak je da postoji izraţena razlika meĊu posmatranim grupama uĉenikama, i to u korist uĉenika bez smetnji u razvoju, koji su znaĉajno ĉešće i duţe bili u zajedniĉkim aktivnostima sa vršnjacima iz odeljenja. Uĉenici sa smetnjama u razvoju su znaĉajno manje socijalno prihvaćeni u odeljenju u odnosu na vršnjake koji nemaju smetnje u razvoju. TakoĊe, uĉenici sa smetnjama u razvoju imaju nepovoljniji socijalni status u odeljenju od uĉenika bez smetnji u razvoju. Na to ukazuju podaci o većoj sociometrijskoj „zanemarenosti“ i „odbaĉenosti“ ovih uĉenika, kao i to što su reĊe svrstani u kategoriju „popularnih“ uĉenika, kada se uporede sa uĉenicima koji nemaju smetnje u razvoju. Pored toga, uĉenici sa smetnjama u razvoju imaju manji broj ostvarenih prijateljstava u odnosu na svoje vršnjake bez smetnji u razvoju. Adekvatnija pripremljenost prosvetnog kadra za rad u inkluzivnoj školi, kao i podsticanje nastavnika da intenzivnije primenjuju nastavne strategije koje unapreĊuju socijalno funkcionisanje uĉenika (na primer, kooperativno uĉenje, razliĉite vršnjaĉke strategije), mogli bi doprineti unapreĊivanju socijalnih interakcija uĉenika sa smetnjama u razvoju u redovnoj školi. Pored toga, vaţno je intenzivirati istraţivanja koja bi se bavila uzrocima nepovoljnijeg socijalnog poloţaja ovih uĉenika, kao i primenom i efektima odreĊenih interventnih programa koji bi imali za cilj unapreĊivanje socijalnih veština uĉenika sa smetnjama u razvoju.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet",
title = "The social interaction of students with developmental disabilities in primary schools, Socijalna interakcija učenika sa smetnjama u razvoju u osnovnoj školi",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_4550"
}
Đević, R.. (2015). The social interaction of students with developmental disabilities in primary schools. 
Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_4550
Đević R. The social interaction of students with developmental disabilities in primary schools. 2015;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_4550 .
Đević, Rajka, "The social interaction of students with developmental disabilities in primary schools" (2015),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_4550 .

The challenges of school practitioners’ expectations of school-university and school-institute cooperation

Džinović, Vladimir; Gutvajn, Nikoleta; Đević, Rajka

(Institut za pedagoška istraživanja, Beograd, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Džinović, Vladimir
AU  - Gutvajn, Nikoleta
AU  - Đević, Rajka
PY  - 2014
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/239
AB  - The present forms of school-university/institute partnership are largely based on the interests of experts in this field. The aim of this study is to research teachers’ and school counsellors’ perceptions of both the existing and desired forms of the partnership. Based on the qualitative content analysis of the materials from the interviews, four dimensions of partnership were mapped: systematicity, practicality, equality and initiative. The study has shown that the current partnership is somewhat sporadic and initiated more by the research needs of experts rather than the practical needs of teachers. The desired partnership would imply the creation of an organised and continuous relationship, whereby the experts would take on the role of a mentor, thus proposing practical solutions and initiating forms of cooperation. Such expectations lead to controversy, and these issues are discussed in the study.
PB  - Institut za pedagoška istraživanja, Beograd
T2  - Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja
T1  - The challenges of school practitioners’ expectations of school-university and school-institute cooperation
EP  - 508
IS  - 2
SP  - 486
VL  - 46
DO  - 10.2298/ZIPI1402486D
ER  - 
@article{
author = "Džinović, Vladimir and Gutvajn, Nikoleta and Đević, Rajka",
year = "2014",
abstract = "The present forms of school-university/institute partnership are largely based on the interests of experts in this field. The aim of this study is to research teachers’ and school counsellors’ perceptions of both the existing and desired forms of the partnership. Based on the qualitative content analysis of the materials from the interviews, four dimensions of partnership were mapped: systematicity, practicality, equality and initiative. The study has shown that the current partnership is somewhat sporadic and initiated more by the research needs of experts rather than the practical needs of teachers. The desired partnership would imply the creation of an organised and continuous relationship, whereby the experts would take on the role of a mentor, thus proposing practical solutions and initiating forms of cooperation. Such expectations lead to controversy, and these issues are discussed in the study.",
publisher = "Institut za pedagoška istraživanja, Beograd",
journal = "Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja",
title = "The challenges of school practitioners’ expectations of school-university and school-institute cooperation",
pages = "508-486",
number = "2",
volume = "46",
doi = "10.2298/ZIPI1402486D"
}
Džinović, V., Gutvajn, N.,& Đević, R.. (2014). The challenges of school practitioners’ expectations of school-university and school-institute cooperation. in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja
Institut za pedagoška istraživanja, Beograd., 46(2), 486-508.
https://doi.org/10.2298/ZIPI1402486D
Džinović V, Gutvajn N, Đević R. The challenges of school practitioners’ expectations of school-university and school-institute cooperation. in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja. 2014;46(2):486-508.
doi:10.2298/ZIPI1402486D .
Džinović, Vladimir, Gutvajn, Nikoleta, Đević, Rajka, "The challenges of school practitioners’ expectations of school-university and school-institute cooperation" in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 46, no. 2 (2014):486-508,
https://doi.org/10.2298/ZIPI1402486D . .

Teachers' perceptions of their own initiative: Collective initiative vs. personal initiative

Džinović, Vladimir; Đević, Rajka; Đerić, Ivana; Džinović, Vladimir; Đević, Rajka; Đerić, Ivana

(Institut za pedagoška istraživanja, Beograd, 2013)

TY  - JOUR
AU  - Džinović, Vladimir
AU  - Đević, Rajka
AU  - Đerić, Ivana
AU  - Džinović, Vladimir
AU  - Đević, Rajka
AU  - Đerić, Ivana
PY  - 2013
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/209
AB  - Current trends in education demand from teachers to exhibit proactive behaviour and assume responsibility for the implementation of changes in school practice. In that sense, it is important to study how teachers perceive their own initiative and to gain insight into the activities where such initiative is demonstrated. This study has been conceived as a mixed-methods research. The qualitative study implied forming four focus groups with subject teachers and class teachers (N=38), while the quantitative study entailed surveying 1441 teachers in forty primary schools in Serbia using the questionnaire constructed based on qualitative data. Data from focus groups were processed by qualitative thematic analysis, while the questionnaire data were processed by principal component analysis and univariate analysis of variance. The findings of the study have shown that teachers mostly demonstrate initiative through co­operative activities that include planning of joint teaching as well as conducting joint projects within school and with the local community actors. Teachers are least ready to demonstrate personal initiative and the initiative aimed at accomplishing considerable changes in school work. The concluding part includes the recommendations for encouraging teachers' personal initiative and building organizational culture that would support such initiative.
AB  - Savremeni obrazovni trendovi postavljaju pred nastavnike očekivanja da ispolje proaktivno ponašanje i preuzmu odgovornost za sprovođenje promena u školskoj praksi. U tom smislu je važno ispitati kako nastavnici opažaju sopstvenu inicijativu i u kojim aktivnostima ta incijativa dolazi do izražaja. Istraživanje je osmišljeno kao miksmetodsko. Kvalitativna studija je podrazumevala formiranje četiri fokus grupe sa nastavnicima i učiteljima (N=38), dok je kvantitativna studija obuhvatila ispitivanje hiljadu četristo četrdeset jednog nastavnika u četrdeset osnovnih škola u Srbiji upitnikom koji je konstruisan na osnovu kvalitativnih podataka. Podaci iz fokus grupa su obrađeni kvalitativnom tematskom analizom, dok su podaci iz upitnika obrađeni analizom glavnih komponenata i univarijantnom analizom varijanse. Nalazi ovog istraživanja ukazuju da nastavnici najviše ispoljavaju inicijativu kroz saradničke aktivnosti koje podrazumevaju planiranje zajedničke nastave, kao i sprovođenje zajedničkih projekata unutar škole i sa akterima u lokalnoj zajednici. Nastavnici su najmanje spremni da ispolje ličnu inicijativu, kao i inicijativu koja bi za cilj imala krupnije promene u radu škole. U radu se komentarišu preporuke za podsticanje lične inicijative nastavnika i izgrađivanje organizacione kulture koja bi podržala tu inicijativu.
PB  - Institut za pedagoška istraživanja, Beograd
T2  - Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja
T1  - Teachers' perceptions of their own initiative: Collective initiative vs. personal initiative
T1  - Percepcije nastavnika o sopstvenoj inicijativnosti - kolektivna inicijativa spram lične inicijative
EP  - 297
IS  - 2
SP  - 282
VL  - 45
DO  - 10.2298/ZIPI1302282D
ER  - 
@article{
author = "Džinović, Vladimir and Đević, Rajka and Đerić, Ivana and Džinović, Vladimir and Đević, Rajka and Đerić, Ivana",
year = "2013",
abstract = "Current trends in education demand from teachers to exhibit proactive behaviour and assume responsibility for the implementation of changes in school practice. In that sense, it is important to study how teachers perceive their own initiative and to gain insight into the activities where such initiative is demonstrated. This study has been conceived as a mixed-methods research. The qualitative study implied forming four focus groups with subject teachers and class teachers (N=38), while the quantitative study entailed surveying 1441 teachers in forty primary schools in Serbia using the questionnaire constructed based on qualitative data. Data from focus groups were processed by qualitative thematic analysis, while the questionnaire data were processed by principal component analysis and univariate analysis of variance. The findings of the study have shown that teachers mostly demonstrate initiative through co­operative activities that include planning of joint teaching as well as conducting joint projects within school and with the local community actors. Teachers are least ready to demonstrate personal initiative and the initiative aimed at accomplishing considerable changes in school work. The concluding part includes the recommendations for encouraging teachers' personal initiative and building organizational culture that would support such initiative., Savremeni obrazovni trendovi postavljaju pred nastavnike očekivanja da ispolje proaktivno ponašanje i preuzmu odgovornost za sprovođenje promena u školskoj praksi. U tom smislu je važno ispitati kako nastavnici opažaju sopstvenu inicijativu i u kojim aktivnostima ta incijativa dolazi do izražaja. Istraživanje je osmišljeno kao miksmetodsko. Kvalitativna studija je podrazumevala formiranje četiri fokus grupe sa nastavnicima i učiteljima (N=38), dok je kvantitativna studija obuhvatila ispitivanje hiljadu četristo četrdeset jednog nastavnika u četrdeset osnovnih škola u Srbiji upitnikom koji je konstruisan na osnovu kvalitativnih podataka. Podaci iz fokus grupa su obrađeni kvalitativnom tematskom analizom, dok su podaci iz upitnika obrađeni analizom glavnih komponenata i univarijantnom analizom varijanse. Nalazi ovog istraživanja ukazuju da nastavnici najviše ispoljavaju inicijativu kroz saradničke aktivnosti koje podrazumevaju planiranje zajedničke nastave, kao i sprovođenje zajedničkih projekata unutar škole i sa akterima u lokalnoj zajednici. Nastavnici su najmanje spremni da ispolje ličnu inicijativu, kao i inicijativu koja bi za cilj imala krupnije promene u radu škole. U radu se komentarišu preporuke za podsticanje lične inicijative nastavnika i izgrađivanje organizacione kulture koja bi podržala tu inicijativu.",
publisher = "Institut za pedagoška istraživanja, Beograd",
journal = "Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja",
title = "Teachers' perceptions of their own initiative: Collective initiative vs. personal initiative, Percepcije nastavnika o sopstvenoj inicijativnosti - kolektivna inicijativa spram lične inicijative",
pages = "297-282",
number = "2",
volume = "45",
doi = "10.2298/ZIPI1302282D"
}
Džinović, V., Đević, R., Đerić, I., Džinović, V., Đević, R.,& Đerić, I.. (2013). Teachers' perceptions of their own initiative: Collective initiative vs. personal initiative. in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja
Institut za pedagoška istraživanja, Beograd., 45(2), 282-297.
https://doi.org/10.2298/ZIPI1302282D
Džinović V, Đević R, Đerić I, Džinović V, Đević R, Đerić I. Teachers' perceptions of their own initiative: Collective initiative vs. personal initiative. in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja. 2013;45(2):282-297.
doi:10.2298/ZIPI1302282D .
Džinović, Vladimir, Đević, Rajka, Đerić, Ivana, Džinović, Vladimir, Đević, Rajka, Đerić, Ivana, "Teachers' perceptions of their own initiative: Collective initiative vs. personal initiative" in Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 45, no. 2 (2013):282-297,
https://doi.org/10.2298/ZIPI1302282D . .
1
4