Građansko vaspitanje u Srbiji - perspektive nastavnika i učenika srednjih škola
Аутори
Gundogan, DraganaRadulović, Mladen
Stančić, Milan
Остала ауторства
Kovačić, MarkoHorvat, Martina
Поглавље у монографији (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Predmet Građansko vaspitanje (dalje u tekstu: GV) u škole u Srbiji je uveden 2001.
godine i moglo bi se tvrditi da su njegovom uvođenju u osnovne i srednje škole doprineli,
kako unutrašnji, tako i spoljni činioci. Kada su u pitanju spoljni faktori koji
su mogli da podstaknu stvaranje ovakvog predmeta, nužno je reći da su Ujedinjene
nacije period između 1995. godine i 2004. proglasile Dekadom obrazovanja za ljudska
prava, te da je širom planete, a naročito u Evropi, postojao trend razvijanja predmeta
koji je trebalo da podstaknu „sticanje znanja, veština i stavova koji podržavaju
vrednosti slobode, mira, tolerancije i ravnopravnosti“(Đurišić Bojanić, 2003: 29).
Ipak, čini se da GV u Srbiji nije proizvod pukog prihvatanja evropskih trendova, već
da je u isto vreme trebalo da odgovori na neke autentične potrebe društva Srbije.
Najpre, u kontekstu promene vlasti 2000. godine, građansko vaspitanje se moglo
činiti prijemčivim budući da je „savremeni koncept građanskog obrazovanja ...(…)
motivisan idejom odbrane od obnove nedemokratskog oblika vlasti” (Avramović,
2002: 30). Osim ovog, šire društvenog razloga za uvođenje građanskog vaspitanja u
škole, ono je moglo da odgovori i na neke probleme unutar samog obrazovnog sistema.
Naime, odmah nakon promene vlasti 2000. godine se počelo govoriti o reformi
obrazovnog sistema, čije nedostatke su pokazala brojna tada sprovedena istraživanja,
kao što su: Sveobuhvatna analiza osnovnog obrazovanja u SRJ (2001), Studija OECDa
(2001), Izveštaj Svetske banke (2001), Stanje, problemi i potrebe naših škola (2001),
Instituta za pedagoška istraživanja (Đurišić Bojanić, 2003: 31). Kao značajan deo
ove reforme viđeno je i uvođenje izbornih predmeta, kako zbog stručne argumentacije
o značaju izbornih predmeta, tako i zbog istraživačkih nalaza o zainteresovanosti učenika za ovakve predmete (Joksimović, 2003: vii). Konačno, kao bitan faktor za
uvođenje GV se može spomenuti i snažno zalaganje za uvođenje verske nastave, te
želja za formiranjem alternativnog predmeta verskoj nastavi kod jednog dela stručne
i šire javnosti (Joksimović, 2003).
Кључне речи:
građansko vaspitanje / srednje škole / nastavnik / učenikИзвор:
Od podanika do građana : Razvoj građanske kompetencije mladih, 2016, 201-221Издавач:
- Institut za društvena istraživanja u Zagrebu
- Hrvatska : GONG
Финансирање / пројекти:
- Унапређивање квалитета и доступности образовања у процесима модернизације Србије (RS-47008)
- Од подстицања иницијативе, сарадње и стваралаштва у образовању до нових улога и идентитета у друштву (RS-179034)
Институција/група
IPITY - CHAP AU - Gundogan, Dragana AU - Radulović, Mladen AU - Stančić, Milan PY - 2016 UR - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/861 AB - Predmet Građansko vaspitanje (dalje u tekstu: GV) u škole u Srbiji je uveden 2001. godine i moglo bi se tvrditi da su njegovom uvođenju u osnovne i srednje škole doprineli, kako unutrašnji, tako i spoljni činioci. Kada su u pitanju spoljni faktori koji su mogli da podstaknu stvaranje ovakvog predmeta, nužno je reći da su Ujedinjene nacije period između 1995. godine i 2004. proglasile Dekadom obrazovanja za ljudska prava, te da je širom planete, a naročito u Evropi, postojao trend razvijanja predmeta koji je trebalo da podstaknu „sticanje znanja, veština i stavova koji podržavaju vrednosti slobode, mira, tolerancije i ravnopravnosti“(Đurišić Bojanić, 2003: 29). Ipak, čini se da GV u Srbiji nije proizvod pukog prihvatanja evropskih trendova, već da je u isto vreme trebalo da odgovori na neke autentične potrebe društva Srbije. Najpre, u kontekstu promene vlasti 2000. godine, građansko vaspitanje se moglo činiti prijemčivim budući da je „savremeni koncept građanskog obrazovanja (…) motivisan idejom odbrane od obnove nedemokratskog oblika vlasti” (Avramović, 2002: 30). Osim ovog, šire društvenog razloga za uvođenje građanskog vaspitanja u škole, ono je moglo da odgovori i na neke probleme unutar samog obrazovnog sistema. Naime, odmah nakon promene vlasti 2000. godine se počelo govoriti o reformi obrazovnog sistema, čije nedostatke su pokazala brojna tada sprovedena istraživanja, kao što su: Sveobuhvatna analiza osnovnog obrazovanja u SRJ (2001), Studija OECDa (2001), Izveštaj Svetske banke (2001), Stanje, problemi i potrebe naših škola (2001), Instituta za pedagoška istraživanja (Đurišić Bojanić, 2003: 31). Kao značajan deo ove reforme viđeno je i uvođenje izbornih predmeta, kako zbog stručne argumentacije o značaju izbornih predmeta, tako i zbog istraživačkih nalaza o zainteresovanosti učenika za ovakve predmete (Joksimović, 2003: vii). Konačno, kao bitan faktor za uvođenje GV se može spomenuti i snažno zalaganje za uvođenje verske nastave, te želja za formiranjem alternativnog predmeta verskoj nastavi kod jednog dela stručne i šire javnosti (Joksimović, 2003). PB - Institut za društvena istraživanja u Zagrebu PB - Hrvatska : GONG T2 - Od podanika do građana : Razvoj građanske kompetencije mladih T1 - Građansko vaspitanje u Srbiji - perspektive nastavnika i učenika srednjih škola EP - 221 SP - 201 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_861 ER -
@inbook{ author = "Gundogan, Dragana and Radulović, Mladen and Stančić, Milan", year = "2016", abstract = "Predmet Građansko vaspitanje (dalje u tekstu: GV) u škole u Srbiji je uveden 2001. godine i moglo bi se tvrditi da su njegovom uvođenju u osnovne i srednje škole doprineli, kako unutrašnji, tako i spoljni činioci. Kada su u pitanju spoljni faktori koji su mogli da podstaknu stvaranje ovakvog predmeta, nužno je reći da su Ujedinjene nacije period između 1995. godine i 2004. proglasile Dekadom obrazovanja za ljudska prava, te da je širom planete, a naročito u Evropi, postojao trend razvijanja predmeta koji je trebalo da podstaknu „sticanje znanja, veština i stavova koji podržavaju vrednosti slobode, mira, tolerancije i ravnopravnosti“(Đurišić Bojanić, 2003: 29). Ipak, čini se da GV u Srbiji nije proizvod pukog prihvatanja evropskih trendova, već da je u isto vreme trebalo da odgovori na neke autentične potrebe društva Srbije. Najpre, u kontekstu promene vlasti 2000. godine, građansko vaspitanje se moglo činiti prijemčivim budući da je „savremeni koncept građanskog obrazovanja (…) motivisan idejom odbrane od obnove nedemokratskog oblika vlasti” (Avramović, 2002: 30). Osim ovog, šire društvenog razloga za uvođenje građanskog vaspitanja u škole, ono je moglo da odgovori i na neke probleme unutar samog obrazovnog sistema. Naime, odmah nakon promene vlasti 2000. godine se počelo govoriti o reformi obrazovnog sistema, čije nedostatke su pokazala brojna tada sprovedena istraživanja, kao što su: Sveobuhvatna analiza osnovnog obrazovanja u SRJ (2001), Studija OECDa (2001), Izveštaj Svetske banke (2001), Stanje, problemi i potrebe naših škola (2001), Instituta za pedagoška istraživanja (Đurišić Bojanić, 2003: 31). Kao značajan deo ove reforme viđeno je i uvođenje izbornih predmeta, kako zbog stručne argumentacije o značaju izbornih predmeta, tako i zbog istraživačkih nalaza o zainteresovanosti učenika za ovakve predmete (Joksimović, 2003: vii). Konačno, kao bitan faktor za uvođenje GV se može spomenuti i snažno zalaganje za uvođenje verske nastave, te želja za formiranjem alternativnog predmeta verskoj nastavi kod jednog dela stručne i šire javnosti (Joksimović, 2003).", publisher = "Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska : GONG", journal = "Od podanika do građana : Razvoj građanske kompetencije mladih", booktitle = "Građansko vaspitanje u Srbiji - perspektive nastavnika i učenika srednjih škola", pages = "221-201", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_861" }
Gundogan, D., Radulović, M.,& Stančić, M.. (2016). Građansko vaspitanje u Srbiji - perspektive nastavnika i učenika srednjih škola. in Od podanika do građana : Razvoj građanske kompetencije mladih Institut za društvena istraživanja u Zagrebu., 201-221. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_861
Gundogan D, Radulović M, Stančić M. Građansko vaspitanje u Srbiji - perspektive nastavnika i učenika srednjih škola. in Od podanika do građana : Razvoj građanske kompetencije mladih. 2016;:201-221. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_861 .
Gundogan, Dragana, Radulović, Mladen, Stančić, Milan, "Građansko vaspitanje u Srbiji - perspektive nastavnika i učenika srednjih škola" in Od podanika do građana : Razvoj građanske kompetencije mladih (2016):201-221, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_861 .