Kako aspiracije roditelja i razvojno-podsticajne aktivnosti utiču na samopouzdanje i motivaciju dece za učenje matematike i prirodnih nauka?

Abstract

Doprinos porodice je nesumnjivo značajan za mehanizme kojima se ostvaruju pozitivni ishodi u obrazovanju dece. Posebno se izdvajaju očekivanja roditelјa u vezi sa nivoom obrazovanja koji njihova deca treba da dostignu, budući da oblikuju obrazovna očekivanja dece i njihov odnos prema postignuću (Spera, Wentzel & Matto, 2008). Prema nalazima novijih istraživanja, dobijenih na osnovu podataka iz istraživanja TIMSS 2015, akademski daroviti učenici imaju roditelјe sa višim obrazovnim aspiracijama (Maksić, Vesić i Tenjović, 2017), dok je u slučajevima roditelja učenika čiji su skorovi na istom testu niski situacija obrnuta (Đerić, Malinić i Đević, 2020). Takođe, pokazalo se da postoji značajna povezanost između obrazovnih aspiracija roditelja i opažene samoefikasnosti, angažovanosti u savladavanju školskih obaveza i unutrašnje motivacije njihove dece (Fan & Williams, 2010), kao i sa postignućem u STEMM3 oblastima (Lee, Min & Mamerow, 2015). Roditelјi sa višim obrazovnim aspiracijama zainteresovaniji su za učenje svoje dece, pružaju im podršku, vrše pozitivan pritisak na decu, nagrađuju dečiji trud i ispolјavaju ponos zbog postignuća, što sve doprinosi samopouzdanju u školi i zainteresovanosti dece za učenje (Weinstein, 2002).