Analiza odnosa moći u višeglasnom sopstvu
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Teorija višeglasja, konstruktivistička metafora zajednice sopstva i fukoovska teorija moći
omogućuju da se sopstvo posmatra kao da je sačinjeno od mnoštva različitih ideoloških
stanovišta (Bahtin), Ja-pozicija (Hermans), uloga (Mair, 1977) ili subjektivizacija (Fuko,
1997), koje kao glasovi stupaju u raznovrsne dijaloške odnose. Novina koju donosi ovaj rad
jeste to što multiplo sopstvo ne posmatramo kao složenu, ali konzistentnu celinu, već više kao
promenljivu stratešku situaciju sukoba glasova nejednakih snaga, u kojoj neki glasovi
privremeno preuzimaju dominaciju u odnosu na druge koji predstavljaju glasove otpora. U radu
se prikazuju dve studije slučaja, u kojima se ilustruje značaj borbe za dominaciju unutar
višestrukog sopstva za konstituisanje doživljaja sebe kod uspešnih i neuspešnih učenika.
Studije slučaja su deo šireg istraživanja o učeničkom doživljaju školskog uspeha, u kome je
učestvovalo 25 učenika srednje stručne škole. Za prikupljanje podataka primenjen je in...tervju
o višeglasnom doživljaju sebe. Intervjuisani učenici su eksplicirali različite perspektive iz kojih
doživljavaju sebe kao uspešne ili neuspešne u školi i zapisivali ih u formi glasova koji
razmenjuju međusobno poruke, a zatim bili podstaknuti da opišu odnose između tih glasova,
sa posebnim osvrtom na saradanju, konflikte i dominaciju. Za analizu podataka je korišćena
deduktivna tematska analiza, sa teorijskim kategorijama Struktura i Dinamika (sa dve
potkategorije Saradnja spram konflikata i Dominacija spram podređenosti). Prikazane studije
pokazuju da doživljaj sebe kao uspešnog ili neuspešnog učenika proističe iz trenutnog odnosa
snaga, koji podrazumeva da jedan glas ili grupa glasova zauzimaju poziciju iz koje su u
mogućnosti da nametnu određeni narativ o sebi. Međutim, u oba slučaja postoji stalna
tendencija glasova otpora da uzurpiraju postojeću stratešku situaciju i afirmišu alternativne
narative o sebi, što doživljaj sebe kod učenika čini tenzičnim, promenljivim i
kontekstualizovanim. Takođe, pokazalo se da višeglasno sopstvo uspešnih učenika odlikuje
postojanje snažnog, operativnog glasa, koji je u stanju da u dijaloškom odmeravanju snaga sa
drugim glasovima obezbedi sprovođenje u delo vrednosti koje se tiču posvećenosti,
odgovornosti i istrajnosti. U slučaju neuspešnih učenika, takav glas ne uspeva da obezbedi
dovoljno moći da nametne svoju perspektivu, pa primat preuzimaju glasovi koji se opiru
perspektivama koje promovišu obrazovne vrednosti.
Theory of polyphony, constructivist metaphor of the community of self and Foucault’s theory
of power allow the self to be viewed as being constituted from a multitude of different
ideological standpoints (Bakhtin, 1929/1984), I-positions (Hermans & Kempen, 1993), roles
(Mair, 1977) or subjectivizations (Foucault, 1972), which as voices enter into diverse
dialogues. The novelty brought about by this work is that we do not regard the multiple self as
a complex but consistent whole, but rather as an ever changing strategic situation involving the
struggle between voices of unequal forces, in which some voices temporarily dominate over
others that are counter-voices. The paper presents two case studies, which are the result of a
broader research on students’ perceptions of the school success, in which 25 students from a
secondary vocational school participated. In the data collection process interviews about the
students’ polyphonic identity were conducted. Interviewees explicate...d different perspectives
from which they perceive themselves as successful or unsuccessful in school and recorded
them in the form of voices, and then they were encouraged to describe the relationship between
these voices, with particular reference to co-operation, conflicts and domination. For the data analysis a deductive approach to thematic analysis is used, with the theoretical categories of
Structure and Dynamics (with two subcategories Collaboration versus conflicts and
Domination versus subjection). The studies show that the sense of self as a successful or
unsuccessful student stems from the current relationship of power, which implies that a single
voice or group of voices occupy a position from which they are able to impose a certain selfnarrative.
However, in both cases there is a constant tendency of counter-voices to usurp the
existing strategic situation and affirm alternative self-narratives, making the sense of self tense,
changeable and contextualized. It also turned out that the polyphonic self of successful students
is characterized by the existence of a strong, operational voice, which is able to ensure the
implementation of values relating to commitment, responsibility and persistence in a dialogical
struggle with other voices. In the case of unsuccessful students, such a voice fails to provide
enough strength to impose its perspective, so primacy is taken over by voices resisting
perspectives that promote educational values.
Keywords:
višestruko sopstvo / višeglasje / moć / zajednica sopstva / studija slučaja / multiple self / polyphony / community of self / power / case studySource:
Empirijska istraživanja u psihologiji, 2019, 56-57Publisher:
- Beograd : Laboratorija za eksperimentalnu psihologiju
- Beograd : Filozofski fakultet
Funding / projects:
- From encouraging initiative, cooperation and creativity in education to new roles and identities in society (RS-MESTD-Basic Research (BR or ON)-179034)
Note:
- Knjiga rezimea / XXV naučni skup Empirijska istraživanja u psihologiji 29–31. mart 2019.
Collections
Institution/Community
IPITY - CONF AU - Džinović, Vladimir PY - 2019 UR - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/592 AB - Teorija višeglasja, konstruktivistička metafora zajednice sopstva i fukoovska teorija moći omogućuju da se sopstvo posmatra kao da je sačinjeno od mnoštva različitih ideoloških stanovišta (Bahtin), Ja-pozicija (Hermans), uloga (Mair, 1977) ili subjektivizacija (Fuko, 1997), koje kao glasovi stupaju u raznovrsne dijaloške odnose. Novina koju donosi ovaj rad jeste to što multiplo sopstvo ne posmatramo kao složenu, ali konzistentnu celinu, već više kao promenljivu stratešku situaciju sukoba glasova nejednakih snaga, u kojoj neki glasovi privremeno preuzimaju dominaciju u odnosu na druge koji predstavljaju glasove otpora. U radu se prikazuju dve studije slučaja, u kojima se ilustruje značaj borbe za dominaciju unutar višestrukog sopstva za konstituisanje doživljaja sebe kod uspešnih i neuspešnih učenika. Studije slučaja su deo šireg istraživanja o učeničkom doživljaju školskog uspeha, u kome je učestvovalo 25 učenika srednje stručne škole. Za prikupljanje podataka primenjen je intervju o višeglasnom doživljaju sebe. Intervjuisani učenici su eksplicirali različite perspektive iz kojih doživljavaju sebe kao uspešne ili neuspešne u školi i zapisivali ih u formi glasova koji razmenjuju međusobno poruke, a zatim bili podstaknuti da opišu odnose između tih glasova, sa posebnim osvrtom na saradanju, konflikte i dominaciju. Za analizu podataka je korišćena deduktivna tematska analiza, sa teorijskim kategorijama Struktura i Dinamika (sa dve potkategorije Saradnja spram konflikata i Dominacija spram podređenosti). Prikazane studije pokazuju da doživljaj sebe kao uspešnog ili neuspešnog učenika proističe iz trenutnog odnosa snaga, koji podrazumeva da jedan glas ili grupa glasova zauzimaju poziciju iz koje su u mogućnosti da nametnu određeni narativ o sebi. Međutim, u oba slučaja postoji stalna tendencija glasova otpora da uzurpiraju postojeću stratešku situaciju i afirmišu alternativne narative o sebi, što doživljaj sebe kod učenika čini tenzičnim, promenljivim i kontekstualizovanim. Takođe, pokazalo se da višeglasno sopstvo uspešnih učenika odlikuje postojanje snažnog, operativnog glasa, koji je u stanju da u dijaloškom odmeravanju snaga sa drugim glasovima obezbedi sprovođenje u delo vrednosti koje se tiču posvećenosti, odgovornosti i istrajnosti. U slučaju neuspešnih učenika, takav glas ne uspeva da obezbedi dovoljno moći da nametne svoju perspektivu, pa primat preuzimaju glasovi koji se opiru perspektivama koje promovišu obrazovne vrednosti. AB - Theory of polyphony, constructivist metaphor of the community of self and Foucault’s theory of power allow the self to be viewed as being constituted from a multitude of different ideological standpoints (Bakhtin, 1929/1984), I-positions (Hermans & Kempen, 1993), roles (Mair, 1977) or subjectivizations (Foucault, 1972), which as voices enter into diverse dialogues. The novelty brought about by this work is that we do not regard the multiple self as a complex but consistent whole, but rather as an ever changing strategic situation involving the struggle between voices of unequal forces, in which some voices temporarily dominate over others that are counter-voices. The paper presents two case studies, which are the result of a broader research on students’ perceptions of the school success, in which 25 students from a secondary vocational school participated. In the data collection process interviews about the students’ polyphonic identity were conducted. Interviewees explicated different perspectives from which they perceive themselves as successful or unsuccessful in school and recorded them in the form of voices, and then they were encouraged to describe the relationship between these voices, with particular reference to co-operation, conflicts and domination. For the data analysis a deductive approach to thematic analysis is used, with the theoretical categories of Structure and Dynamics (with two subcategories Collaboration versus conflicts and Domination versus subjection). The studies show that the sense of self as a successful or unsuccessful student stems from the current relationship of power, which implies that a single voice or group of voices occupy a position from which they are able to impose a certain selfnarrative. However, in both cases there is a constant tendency of counter-voices to usurp the existing strategic situation and affirm alternative self-narratives, making the sense of self tense, changeable and contextualized. It also turned out that the polyphonic self of successful students is characterized by the existence of a strong, operational voice, which is able to ensure the implementation of values relating to commitment, responsibility and persistence in a dialogical struggle with other voices. In the case of unsuccessful students, such a voice fails to provide enough strength to impose its perspective, so primacy is taken over by voices resisting perspectives that promote educational values. PB - Beograd : Laboratorija za eksperimentalnu psihologiju PB - Beograd : Filozofski fakultet C3 - Empirijska istraživanja u psihologiji T1 - Analiza odnosa moći u višeglasnom sopstvu EP - 57 SP - 56 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_592 ER -
@conference{ author = "Džinović, Vladimir", year = "2019", abstract = "Teorija višeglasja, konstruktivistička metafora zajednice sopstva i fukoovska teorija moći omogućuju da se sopstvo posmatra kao da je sačinjeno od mnoštva različitih ideoloških stanovišta (Bahtin), Ja-pozicija (Hermans), uloga (Mair, 1977) ili subjektivizacija (Fuko, 1997), koje kao glasovi stupaju u raznovrsne dijaloške odnose. Novina koju donosi ovaj rad jeste to što multiplo sopstvo ne posmatramo kao složenu, ali konzistentnu celinu, već više kao promenljivu stratešku situaciju sukoba glasova nejednakih snaga, u kojoj neki glasovi privremeno preuzimaju dominaciju u odnosu na druge koji predstavljaju glasove otpora. U radu se prikazuju dve studije slučaja, u kojima se ilustruje značaj borbe za dominaciju unutar višestrukog sopstva za konstituisanje doživljaja sebe kod uspešnih i neuspešnih učenika. Studije slučaja su deo šireg istraživanja o učeničkom doživljaju školskog uspeha, u kome je učestvovalo 25 učenika srednje stručne škole. Za prikupljanje podataka primenjen je intervju o višeglasnom doživljaju sebe. Intervjuisani učenici su eksplicirali različite perspektive iz kojih doživljavaju sebe kao uspešne ili neuspešne u školi i zapisivali ih u formi glasova koji razmenjuju međusobno poruke, a zatim bili podstaknuti da opišu odnose između tih glasova, sa posebnim osvrtom na saradanju, konflikte i dominaciju. Za analizu podataka je korišćena deduktivna tematska analiza, sa teorijskim kategorijama Struktura i Dinamika (sa dve potkategorije Saradnja spram konflikata i Dominacija spram podređenosti). Prikazane studije pokazuju da doživljaj sebe kao uspešnog ili neuspešnog učenika proističe iz trenutnog odnosa snaga, koji podrazumeva da jedan glas ili grupa glasova zauzimaju poziciju iz koje su u mogućnosti da nametnu određeni narativ o sebi. Međutim, u oba slučaja postoji stalna tendencija glasova otpora da uzurpiraju postojeću stratešku situaciju i afirmišu alternativne narative o sebi, što doživljaj sebe kod učenika čini tenzičnim, promenljivim i kontekstualizovanim. Takođe, pokazalo se da višeglasno sopstvo uspešnih učenika odlikuje postojanje snažnog, operativnog glasa, koji je u stanju da u dijaloškom odmeravanju snaga sa drugim glasovima obezbedi sprovođenje u delo vrednosti koje se tiču posvećenosti, odgovornosti i istrajnosti. U slučaju neuspešnih učenika, takav glas ne uspeva da obezbedi dovoljno moći da nametne svoju perspektivu, pa primat preuzimaju glasovi koji se opiru perspektivama koje promovišu obrazovne vrednosti., Theory of polyphony, constructivist metaphor of the community of self and Foucault’s theory of power allow the self to be viewed as being constituted from a multitude of different ideological standpoints (Bakhtin, 1929/1984), I-positions (Hermans & Kempen, 1993), roles (Mair, 1977) or subjectivizations (Foucault, 1972), which as voices enter into diverse dialogues. The novelty brought about by this work is that we do not regard the multiple self as a complex but consistent whole, but rather as an ever changing strategic situation involving the struggle between voices of unequal forces, in which some voices temporarily dominate over others that are counter-voices. The paper presents two case studies, which are the result of a broader research on students’ perceptions of the school success, in which 25 students from a secondary vocational school participated. In the data collection process interviews about the students’ polyphonic identity were conducted. Interviewees explicated different perspectives from which they perceive themselves as successful or unsuccessful in school and recorded them in the form of voices, and then they were encouraged to describe the relationship between these voices, with particular reference to co-operation, conflicts and domination. For the data analysis a deductive approach to thematic analysis is used, with the theoretical categories of Structure and Dynamics (with two subcategories Collaboration versus conflicts and Domination versus subjection). The studies show that the sense of self as a successful or unsuccessful student stems from the current relationship of power, which implies that a single voice or group of voices occupy a position from which they are able to impose a certain selfnarrative. However, in both cases there is a constant tendency of counter-voices to usurp the existing strategic situation and affirm alternative self-narratives, making the sense of self tense, changeable and contextualized. It also turned out that the polyphonic self of successful students is characterized by the existence of a strong, operational voice, which is able to ensure the implementation of values relating to commitment, responsibility and persistence in a dialogical struggle with other voices. In the case of unsuccessful students, such a voice fails to provide enough strength to impose its perspective, so primacy is taken over by voices resisting perspectives that promote educational values.", publisher = "Beograd : Laboratorija za eksperimentalnu psihologiju, Beograd : Filozofski fakultet", journal = "Empirijska istraživanja u psihologiji", title = "Analiza odnosa moći u višeglasnom sopstvu", pages = "57-56", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_592" }
Džinović, V.. (2019). Analiza odnosa moći u višeglasnom sopstvu. in Empirijska istraživanja u psihologiji Beograd : Laboratorija za eksperimentalnu psihologiju., 56-57. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_592
Džinović V. Analiza odnosa moći u višeglasnom sopstvu. in Empirijska istraživanja u psihologiji. 2019;:56-57. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_592 .
Džinović, Vladimir, "Analiza odnosa moći u višeglasnom sopstvu" in Empirijska istraživanja u psihologiji (2019):56-57, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_ipir_592 .