IPIR - Repository of the Institute for Educational Research
Institute for Educational Research
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   IPIR
  • IPI
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • View Item
  •   IPIR
  • IPI
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Metodologija za analizu agonističkog sopstva i podsticanje njegove promene

Thumbnail
2021
Metodologija_2021.pdf (133.8Kb)
Authors
Džinović, Vladimir
Contributors
Džinović, Vladimir
Nikitović, Tijana
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Refleksivni domen osobe, lokovsko sopstvo, tradicionalno se smatra jedinstvenim, samosadržavajućim središtem svesti, koje poseduje i autonomnu moć da deluje u svetu oko sebe (Geertz, 1983; Locke, 1690/1999; Sampson, 1985). Ovakav model sopstva snažno će uticati na autore koji su odlučujuće oblikovali psihologiju ličnosti u XX veku (na primer, Adler, 1924/2014; Erikson, 1968/1994; McAdams, 1985; Rogers, 1951). Iako se u savremenom diskurzivnom pristupu tretira kao socijalna konstrukcija, sopstvu se i dalje pripisuje funkcija pred-iskustvenog ujedinitelja psihičkih procesa i funkcija u celovitost koja je prisutna u iskustvu kao osećaj nečije jednosti sopstvenog bića (Harré, 1998). Međutim, pojedini autori počinju da ukazuju na to da koncept ljudske subjektivnosti u kome se insistira na skladu uspostavljenom kroz centralizovani poredak odražava vrednosni ideal zapadnih društava, pa je prema tome kulturno i istorijski situirana pojava (Sampson, 1989). Ovakve kritike utiru put za ... snažniji uticaj argumenata koji dolaze iz tri različite tradicije, Džemsovog pragmatizma (James, 1890/1983), Bahtinove polifonije (Bahtin, 1967) i socijalnog konstrukcionizma (Gergen, 1991; 2009). Zajedničko za sve njih je uverenje da je sopstvo decentralizovano, otvoreno, socijalno zasnovano, dinamično, promenljivo i kontekstualizovano. Najsnažniju sintezu doživeće ove ideje u teoriji dijaloškog sopstva (Hermans & Kempen, 1993).

Keywords:
multiplo sopstvo / moć / intervju / doživljaj sebe / psihoterapija
Source:
Kvalitativna istraživanja kroz discipline i kontekste: osmišljavanje sličnosti i razlika, 2021, 18-21
Publisher:
  • Beograd : Institut za pedagoška istraživanja
  • Beograd : Institut za psihologiju
Funding / projects:
  • Ministry of Education, Science and Technological Development, Republic of Serbia, Grant no. 200018 (Institute for Educational Research, Belgrade) (RS-200018)
Note:
  • XXVI Nаučnа konferencijа „Pedаgoškа istrаživаnjа i školskа prаksа“

ISBN: 978-86-7447-154-8

[ Google Scholar ]
URI
http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/417
Collections
  • "Pedagoška istraživanja i školska praksa"
  • Radovi istraživača / Researchers’ publications
Institution/Community
IPI
TY  - CONF
AU  - Džinović, Vladimir
PY  - 2021
UR  - http://ipir.ipisr.org.rs/handle/123456789/417
AB  - Refleksivni domen osobe, lokovsko sopstvo, tradicionalno se smatra jedinstvenim,
samosadržavajućim središtem svesti, koje poseduje i autonomnu moć da deluje u svetu
oko sebe (Geertz, 1983; Locke, 1690/1999; Sampson, 1985). Ovakav model sopstva snažno
će uticati na autore koji su odlučujuće oblikovali psihologiju ličnosti u XX veku (na primer,
Adler, 1924/2014; Erikson, 1968/1994; McAdams, 1985; Rogers, 1951). Iako se u savremenom
diskurzivnom pristupu tretira kao socijalna konstrukcija, sopstvu se i dalje pripisuje funkcija
pred-iskustvenog ujedinitelja psihičkih procesa i funkcija u celovitost koja je prisutna u
iskustvu kao osećaj nečije jednosti sopstvenog bića (Harré, 1998). Međutim, pojedini autori
počinju da ukazuju na to da koncept ljudske subjektivnosti u kome se insistira na skladu
uspostavljenom kroz centralizovani poredak odražava vrednosni ideal zapadnih društava, pa
je prema tome kulturno i istorijski situirana pojava (Sampson, 1989). Ovakve kritike utiru put za
snažniji uticaj argumenata koji dolaze iz tri različite tradicije, Džemsovog pragmatizma (James,
1890/1983), Bahtinove polifonije (Bahtin, 1967) i socijalnog konstrukcionizma (Gergen, 1991;
2009). Zajedničko za sve njih je uverenje da je sopstvo decentralizovano, otvoreno, socijalno
zasnovano, dinamično, promenljivo i kontekstualizovano. Najsnažniju sintezu doživeće ove
ideje u teoriji dijaloškog sopstva (Hermans & Kempen, 1993).
PB  - Beograd : Institut za pedagoška istraživanja
PB  - Beograd : Institut za psihologiju
C3  - Kvalitativna istraživanja kroz discipline i kontekste: osmišljavanje sličnosti i razlika
T1  - Metodologija za analizu agonističkog sopstva i podsticanje njegove promene
EP  - 21
SP  - 18
ER  - 
@conference{
author = "Džinović, Vladimir",
year = "2021",
abstract = "Refleksivni domen osobe, lokovsko sopstvo, tradicionalno se smatra jedinstvenim,
samosadržavajućim središtem svesti, koje poseduje i autonomnu moć da deluje u svetu
oko sebe (Geertz, 1983; Locke, 1690/1999; Sampson, 1985). Ovakav model sopstva snažno
će uticati na autore koji su odlučujuće oblikovali psihologiju ličnosti u XX veku (na primer,
Adler, 1924/2014; Erikson, 1968/1994; McAdams, 1985; Rogers, 1951). Iako se u savremenom
diskurzivnom pristupu tretira kao socijalna konstrukcija, sopstvu se i dalje pripisuje funkcija
pred-iskustvenog ujedinitelja psihičkih procesa i funkcija u celovitost koja je prisutna u
iskustvu kao osećaj nečije jednosti sopstvenog bića (Harré, 1998). Međutim, pojedini autori
počinju da ukazuju na to da koncept ljudske subjektivnosti u kome se insistira na skladu
uspostavljenom kroz centralizovani poredak odražava vrednosni ideal zapadnih društava, pa
je prema tome kulturno i istorijski situirana pojava (Sampson, 1989). Ovakve kritike utiru put za
snažniji uticaj argumenata koji dolaze iz tri različite tradicije, Džemsovog pragmatizma (James,
1890/1983), Bahtinove polifonije (Bahtin, 1967) i socijalnog konstrukcionizma (Gergen, 1991;
2009). Zajedničko za sve njih je uverenje da je sopstvo decentralizovano, otvoreno, socijalno
zasnovano, dinamično, promenljivo i kontekstualizovano. Najsnažniju sintezu doživeće ove
ideje u teoriji dijaloškog sopstva (Hermans & Kempen, 1993).",
publisher = "Beograd : Institut za pedagoška istraživanja, Beograd : Institut za psihologiju",
journal = "Kvalitativna istraživanja kroz discipline i kontekste: osmišljavanje sličnosti i razlika",
title = "Metodologija za analizu agonističkog sopstva i podsticanje njegove promene",
pages = "21-18"
}
Džinović, V.. (2021). Metodologija za analizu agonističkog sopstva i podsticanje njegove promene. in Kvalitativna istraživanja kroz discipline i kontekste: osmišljavanje sličnosti i razlika
Beograd : Institut za pedagoška istraživanja., 18-21.
Džinović V. Metodologija za analizu agonističkog sopstva i podsticanje njegove promene. in Kvalitativna istraživanja kroz discipline i kontekste: osmišljavanje sličnosti i razlika. 2021;:18-21..
Džinović, Vladimir, "Metodologija za analizu agonističkog sopstva i podsticanje njegove promene" in Kvalitativna istraživanja kroz discipline i kontekste: osmišljavanje sličnosti i razlika (2021):18-21.

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About IPIR | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceInstitutions/communitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About IPIR | Send Feedback

OpenAIRERCUB